Prijeđi na sadržaj

Latinski jezik/Lekcija/prva

Izvor: Wikiknjige
Senatus populusque Romanus

Incipias!
Učite latinski jezik
Sadržaj | Uvod
Lekcija 1Lekcija 2Lekcija 3
Lekcija 4Lekcija 5Lekcija 6
Lekcija 7Lekcija 8Lekcija 9
IzgovorDoprinositeljiVježbe

Errare humanum est
Lekcija 1 — Lectio prima — Qui vocaris?


Latinska abeceda

[uredi]

Latinsko pismo (latinica) se razvilo iz grčkog alfabeta u 7. st. pr. Kr., a kasnije su ga preuzeli i drugi europski narodi, pa tim pismom pišemo i danas. U početku je latinsko pismo imalo 21 slovo da bi Rimljani u 1. st. pr. Kr., kako bi mogli bilježiti grčke posuđenice, iz grčkog pisma preuzeli slova Y i Z. Slovom V bilježili su se suglasnik [v] i samoglasnik [u]. Od 18. st., kad se razvilo slovo U, ta se dva glasa u pisanju razlikuju. Tako da ćemo pri zapisivanju latinskih riječi upotrebljavati 24 slova.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24
Velika slova A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z
Mala slova a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z
Klasični izgovor a b k d e f g h i, j k l m n o p k r s t u v ks i z, c
Tradicionalni izgovor a b k, c d e f g h i, j k l m n o p q r s, z t u v ks i z, c

Izgovor

[uredi]

S obzirom na to da latinski nije živi jezik, tj. nema živućih izvornih govornika, postavlja se pitanje kako ga izgovarati i koje bi kriterije pravilnog izgovora trebalo postaviti. Sve do 20. st. bio je uobičajen tradicionalni izgovor, odnosno izgovor koji se temeljio na prilagodbi fonetskog sastava latinskog jezika materinjem jeziku govornika i razlikovao se od zemlje do zemlje. Znanstvenim istraživanjima u 20. st. rekonstruiran je klasični izgovor, odnosno izgovor kakvim su, pretpostavlja se, govorili stari Rimljani.

Dijalog - Dialŏgus

[uredi]
Marcus: Ave! Vocor Marcus. Quomŏdo vocaris?
Iulĭa: Ave, Marce. Vocor Iulĭa. Quomŏdo scribĭtur Marcus?
Marcus: Scribĭtur M-A-R-C-U-S. Quomŏdo vales?
Iulĭa: Bene. Et tu?
Marcus: Optime, gratĭas ago.
Iulĭa: Vale, Marce!
Marcus: Vale, Iulĭa!

Bok!

[uredi]

Latinski rječnik • prva lekcija
Ave! Bok!

Croatice Latine
Bok! Ave / avete!
Dobro jutro! Bonum mane!
Dobar dan! Bonum diem!
Dobra večer! Bonum vespĕrum!
Laku noć! Bonam noctem!
Vidimo se kasnije! Ad nos revisendos!
Zbogom Vale / valete!
Da si zdrav! (Cura) ut valĕas!


Komentari
  • Ave se koristi kada se obraćamo jednoj osobi, a avete kad se obraćamo više osoba, a to se odnosi i na vale i valete
  • U latinskom ne postoji razlika između neformalnog (ti) i formalnog (Vi)
  • Bitna napomena: Rimljani su koristili pozdrave ave/salve kroz cijeli dan, a ne bonum diem
Primjeri
  • Bonum diem, amice!
    Dobar dan, prijatelju!
  • Ave, quomŏdo vales hodie?
    Bok, kako si danas?
  • Vale, ad nos revisendos!
    Zbogom, vidimo se kasnije.

Kako se zoveš?

[uredi]

Da biste pitali nekoga na latinskom kako se zove, koristite:

  • a) Quomŏdo vocaris? (Kako se zoveš?)
  • b) Quid tibi nomen est? (Kako se zoveš? (Što je tebi ime?))
  • c) Quid est nomen tuum? (Kako se zoveš? (Što je tvoje ime?))

A odgovarate:

  • a) Vocor + ime u nominativu (Zovem se...)
  • b) Mihi nomen est + ime u nominativu/dativu(Ime mi je...)
  • c) Nomen meum est + ime u nominativu
  • d) (Ego) sum + ime u nominativu (Ja sam...)


Latinski glagol • prva lekcija
Vocari Zvati se

Croatice Latine
Zovem se (ja) (ego) Vocor
Zoveš se (ti) (tu) Vocaris
Zove se (on/ona/ono) (is/ea/id) Vocatur


Komentari
  • Podebljani dijelovi su završeci za indikativ pasivnog prezenta prve konjugacije (više o tome u sljedećim lekcijama)
  • Rimljani nisu imali posebnu zamjenicu za 3. lica nego su koristili pokazne zamjenice. Uz is, ea, id može se koristiti i ille, illa, illud.
  • Mogli bismo također upotrijebiti glagole appellari ili nominari u značenju zvati se. Za konjugaciju je potrebno ukloniti infinitivni nastavak -ari te dodati podebljane završetke (više o ovome u sljedećim lekcijama)
Primjeri
  • Vocor Ivan.
    Zovem se Ivan.
  • Vocantur Petar et Ivan.
    Zovu se Petar i Ivan.
  • Quid tibi nomen est?
    Kako se zoveš?
  • Qui appellatur?
    Kako se zove?

Kako si?

[uredi]

Latinski rječnik • prva lekcija
Quomŏdo vales? Kako si?

Croatice Latine
Kako si? Quomŏdo vales?
Quomŏdo te habes?
Quid agis?
Ut vales?
Super! Optime!
Dobro Bene
Vrlo dobro Valde bene
Tako-tako Satis bene
Loše Male
Vrlo jadno Quod miserrĭmus*
Miserrĭme
Užasno Pessĭme
A ti? Et tu?
Hvala Gratĭas ago
Komentari
  • Kao što se može vidjeti, pitanje 'kako si' može se postaviti na nekoliko načina, a odgovara se:
    • a)Bene valĕo
    • b)Bene me habĕo
    • c)Bene sum
  • Quod miserrĭmus je odgovor na quid agis, a miserrĭme na ostala pitanja.
Primjeri
  • Publĭus: Ave, Paulina. Quomŏdo vales?
    Bok, Paulina. Kako si?
  • Paulina: Valde bene, gratĭas ago. Et tu, Publĭe?
    Vrlo dobro, hvala. A ti, Publije?
  • Publĭus: Bene quoque. Vale!
    Dobro sam također. Bok!

Kako se to piše?

[uredi]

Latinski rječnik • prva lekcija
Quomŏdo vales? Kako si?

Croatice Latine
Kako se (to) piše? Quomŏdo (id) scribĭtur?
Piše se Scribĭtur
kao R u riječi Rim ceu R in verbo Roma
Primjeri
  • Placus: Bonum diem. Vocor Placus. Quomŏdo vocaris?
    Dobar dan. Zovem se Plak. Kako se ti zoveš?
  • Manĭus: Ave. Vocor Manĭus. Quomŏdo scribĭtur 'Placus'?
    Zdravo. Ja sam Manije. Kako se piše Plak?
  • Placus: Scribĭtur P (ceu in 'Pola'); L (ceu in 'leo'); A (ceu in 'ave'); C (ceu in 'Caesar'); U (ceu in 'utĭlis'); S (ceu in 'sex').
    Piše se kao P u riječi Pula, L u lav, A u bok, C u Cezar, U u koristan, S u šest.
  • Manĭus: Maxĭmas tibi gratĭas ago. Ave, Place!
    Puno ti hvala. Zbogom, Plak!

Naslov

[uredi]

Ostaje još samo da objasnim naslov ove lekcije. Qui vocaris? Qui također znači kako, kao i quomŏdo. Pa je prijevod: Kako se zoveš?

Zadaci

[uredi]

Nadopiši djelove koji nedostaju:

-_______

+Ave!

-_______

+Marcus,et tu?

-_______ Publĭus.________ te _______?

+Bene,et ______?

-________ bene._______ ago.

+Vale

-______

Sažetak

[uredi]

U ovoj lekciji naučili ste:

  • pozdraviti ljude (Ave; bonum diem; vale);
  • predstaviti sebe (Vocor <vaše ime>);
  • predstaviti druge (Vocatur <neko ime>);
  • reći kako ste (Optime; bene i mnogo drugih fraza);
  • slovkati svoje ime;
  • pitati druge bilo što od iznad navedenoga (Quomŏdo vocaris?; Quomŏdo vales?; Quomŏdo scribĭtur?).
  • osobne (lične) zamjenice u nominativu (ego, tu...)