Latinski jezik/Lekcija/druga

Izvor: Wikiknjige
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Senatus populusque Romanus

Incipias!
Učite latinski jezik
Sadržaj | Uvod
Lekcija 1Lekcija 2Lekcija 3
Lekcija 4Lekcija 5Lekcija 6
Lekcija 7Lekcija 8Lekcija 9
IzgovorDoprinositeljiVježbe

Errare humanum est
Lekcija 2 — Lectio secunda — Viden'?

Dijalog - Dialogus[uredi]

...

Iulius: Ave!
Iohannes: Ave!
Iulius: Videsne amicum meum Marcum?
Iohannes: Non, sed video amicam tuam bonam Iuliam.
Iulius: Amasne Iuliam?
Iohannes: Sic est,eam amo sed ea non me amat.
Iulius: Ea est bona amica,sed Placus bonus amicus non est.
Iohannes: Num is amicus tuus est?
Iulius: Non est!

...

Riječi - Verba[uredi]

Latinski rječnik • druga lekcija
Videsne? Spqrstone.jpg Vidiš li?

Croatice Latine
li -ne*
prijatelj amicus, -i, m.
prijateljica amica, -ae, f.
vidjeti video, 2. vidi, visum
voljeti amo, 1.
biti sum, esse, fui
ali sed
tako sic
ne non
dobar bonus, 3
zar num*


Komentari
  • -ne je upitna čestica (u indikativnim rečenicama - to su ove uobičajene rečenice) što znači da služi u tvorbi pitanja; spaja se s riječi na koju se odnosi (to je obično prva riječ u rečenici i glagol)
  • num se koristi kad se kao odgovor očekuje ne

Gramatika - Grammatica[uredi]

Imenice (dijete, čovjek, žena), pridjevi (lijep, glup), zamjenice (on, ja, moj) i brojevi (prvi, dva) se dekliniraju (sklanjaju) što znači da mijenjanjem svog oblika određuju svoju funkciju u rečenici. Npr. u hrv.: Učitelj čita knjigu. Učitelj je u nominativu zato što je subjekt rečenice, a knjigu je u akuzativu zato što je izravni (bliži) objekt uz predikat čita. Bliži (izravni/direktni/upravni) objekt je u latinskom u akuzativu (kao i u hrv.)

Bliži objekt je objekt koji dolazi uz glagole uz koje se može postaviti pitanje: koga? ili što?. Npr. vidjeti [koga,što] učenika

Glagoli (učim, čitam, jedu) se konjugiraju (sprežu). Kada kažemo da se glagoli konjugiraju (sprežu) to znači da (najčešće dodavanjem nastavaka) mijenjamo osobine poput: lica, vremena, načina, broja, stanja...

Npr.: Učim (ja, a ne ti; sada, a ne jučer...) Čitao si (ti, a ne ja; jučer, a ne sada)

Rečenice[uredi]

Rečenice se sastoje od riječi, a one koje se sastoje od subjekta i predikata zovu se jednostavne rečenice. Ako im pridodamo objekt(e) ili priložne oznake dobit ćemo jednostavne proširene rečenice. Subjekt je uvijek u nominativu. Predikat se slaže sa subjektom u licu, broju (i rodu kada je to moguće).

U lat. kao i u hrv. postoje

  • dva broja (numerus):
    • jednina (singularis)
    • množina (pluralis)
  • 3 lica (persona): prvo (ja, mi - ego, nos), drugo (ti, vi - tu, vos), treće (on, ona, ono, oni, one, ona - is, ea, id, ei, eae, ea ili ille, illa, illud, illi, illae, illa)
  • 3 roda (genus): muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum)
  • 6 padeža (casus): nominativ (nominativus), genitiv (genitivus), dativ (dativus), akuzativ (accusativus), vokativ (vocativus), ablativ (ablativus)


U latinskom postoje 4 konjugacije, no u ovoj lekciji počet ćemo s prve dvije. Konjugacije se razlikuju prema prezentskoj osnovi (koja se najbolje vidi u infinitivu prezenta).

Počnimo! Incipiamus!

Prije nego što počnemo, naučit ćemo još jedan pojam vezan uz glagole, a to je infinitiv. Infinitiv je neodređeni glagolski način. Kažemo neodređeni zato što za razliku od određenih glagolskih oblika ne označuje lice niti broj (u hrv. ne označuje niti vrijeme). Npr. pisati, učiti, peći. U hrv. infinitivni nastavak je –ti ili –ći dok je to u latinskom –re.

Glagoli - 1. ili A - konjugacija/Verba - I. aut A - coniugatio[uredi]

Infinitiv u prvoj konjugaciji završava na '–are'. Zovemo je a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo a.

U ovoj lekciji ćemo naučiti kako se glagoli prve konjugacije konjugiraju u prezentu:

lice latinski hrvatski
infinitiv amāre voljeti
1.l.jd. amo volim
2.l.jd. amas voliš
3.l.jd. amat voli
lice latinski hrvatski
1.l.mn. amāmus volimo
2.l.mn. amātis volite
3.l.mn. amant vole
Komentari
  • prezentskoj osnovi (ona se razlikuje u pojedinim konjugacijama) dodajemo podebljane nastavke u svim konjugacijama
  • glagoli se u rječniku navode ovako: 'amo, 1.' što se čita amo, amare, amavi, amatum, broj označava konjugaciju
  • amo = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (volim, ljubim); amare = infinitiv glagola (voljeti, ljubiti); amavi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (volio sam, ljubio sam); amatum = glagolski pridjev u srednjem rodu (voljeno, ljubljeno)
  • kod ove konjugacije glagoli su uglavnom pravilni
  • lični nastavci se dodaju na osnovu koju dobijemo uklanjanjem nastavka '-re' u inf. (npr. ama-re), samo što se u 1.l.jd (prvo lice jednine) ama + o steže u amo.

Kako bismo glagol negirali, dodamo non ispred glagola. Amo Volim Non amo Ne volim

Glagoli - 2. ili E - konjugacija/Verba - II. aut E - coniugatio[uredi]

Infinitiv u drugoj konjugaciji završava na '–ere'. Zovemo je e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo e.

Glagoli 2.konjugacije se u prezentu konjugiraju ovako:

lice latinski hrvatski
infinitiv vidēre vidjeti
1.l.jd. video vidim
2.l.jd. vides vidiš
3.l.jd. videt vidi
lice latinski hrvatski
1.l.mn. vidēmus vidimo
2.l.mn. vidētis vidite
3.l.mn. vident vide
Komentari
  • glagoli se u rječniku navode ovako: 'video, 2. vidi, visum' što se čita video, videre, vidi, visum, broj označava konjugaciju
  • video = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (vidim); videre = infinitiv glagola (vidjeti); vidi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (vidio sam); visum = glagolski pridjev (viđeno)
  • podebljani dijelovi su nastavci
  • lični nastavci se dodaju na osnovu koju dobijemo ukljanjanjem nastavka '-re' u inf. (npr. vide-re)

Glagol - sum, esse, fui[uredi]

Naučit ćemo jedan nepravilan glagol, a to je glagol sǔm, esse, fui koji znači biti.

U prezentu se konjugira ovako:

lice latinski hrvatski
infinitiv esse biti
1.l.jd. sum (je)sam
2.l.jd. es (je)si
3.l.jd. est je(st)
lice latinski hrvatski
1.l.mn. sumus (je)smo
2.l.mn. estis (je)ste
3.l.mn. sunt (je)su

I za razliku od ostalih glagola, glagol "biti" ne mora doći na kraju rečenice ili surečenice.

===Imenice - Substa ! casus (padež) ! pitanje |- | nominativus | quis?, quid? |- | genitivus | cuius? |- | dativus | cui? |- | accusativus | quem?, quid? |- | vocativus | o! |- | ablativus | quo?, ubi?, quocum? |}

Komentari:

  • Kako kod glagola postoje konjugacije, tako kod imenica postoje deklinacje. Postoji 5 deklinacija.
  • Imenice su svrstane prema završnom glasu osnove, a on se dobije tako da se u genitivu množine oduzme nastavak
  • Latinski padež ablativ u hrvatskom jeziku odgovara padežima lokativu i instrumentalu pa ga možemo prevesti i lokativom i instrumentalom

Podebljani tekst

Imenice - 1. ili A - deklinacija/Substantiva - I. aut A - declinatio[uredi]

Zove se a-deklinacija zato što imenična osnova završava na -a. Imenice su većinom ženskog roda. Izuzeci su imenice koje označavaju mušku osobu, npr. agricola, ae, m. = ratar; pharmaceuta, ae, m. - apotekar, farmaceut

padež jednina
N a
G ae
D ae
A am
V a
Ab a
padež jednina prijevod
N amīca prijateljica
G amīcae prijateljice
D amīcae prijateljici
A amīcam prijateljicu
V amīca prijateljice!
Ab amīca o prijateljici, s prijateljicom
padež množina
N ae
G ārum
D is
A as
V ae
Ab is
padež množina prijevod
N amīcae prijateljice
G amicārum prijateljica
D amīcis prijateljicama
A amīcas prijateljice
V amīcae prijateljice!
Ab amīcis o prijateljicama, s prijateljicama

Imenice se u rječniku navode u slijedećem obliku: ǎmīcǎ, -ae, f. prijateljica što se čita ǎmīcǎ, ǎmīcae, fēmǐnīnǔm

Imenice - 2. ili O - deklinacija/Substantiva - II. aut O - declinatio[uredi]

U drugoj deklinaciji imenice su muškog (māscǔlīnǔm) ili srednjeg roda (něǔtrǔm).


Imenice na -ǔs i -er su u većini slučajeva muškog roda.

padež jednina
N us
G i
D o
A um
V e
Ab o
padež jednina prijevod
N popǔlus narod
G popǔli naroda
D popǔlo narodu
A popǔlum narod
V popǔle narode!
Ab popǔlo o narodu, s narodom
padež množina
N i
G ōrum
D is
A os
V i
Ab is
padež množina prijevod
N popǔli narodi
G populōrum naroda
D popǔlis narodima
A popǔlos narode
V popǔli narodi!
Ab popǔlis o narodima, s narodima
komentar
  • postoje i imenice na -er koje se dekliniraju po ovoj deklinaciji. Važno je da se kod nekih događa glasovna promjena nepostojano e, tj. u svim padežima osim nominativa i vokativa jednine nemaju taj e, nego samo -r. Primjer takve imenice je magister, -tri, m = učitelj. Ovakve imenice u rječniku zbog toga imaju naveden cijeli zadnji slog kako bi se vidlo događa li se glasovna promjena ili ne. Primjer imenice koja nema glasovnu promjenu jest puer, -eri, m. = dječak. Imenica vir,-i, m. se također deklinira po ovoj deklinaciji (iako ne završava niti na us niti na er).

Imenice na -ǔm su srednjeg roda.

padež jednina
N um
G i
D o
A um
V um
Ab o
padež jednina prijevod
N bellum rat
G belli rata
D bello ratu
A bellum rat
V bellum rate!
Ab bello o ratu, s ratom
padež množina
N a
G ōrum
D is
A a
V a
Ab is
padež množina prijevod
N bella ratovi
G bellōrum ratova
D bellis ratovima
A bella ratove
V bella ratovi!
Ab bellis o ratovima, s ratovima

Kao što se može vidjeti iz tablice, imenice srednjeg roda imaju isti oblik u nominativu i akuzativu te dativu i ablativu, kao i u hrvatskom (lokativ).

Pridjevi - Adiectiva[uredi]

Pridjevi su riječi poput: lijep, glup, pametan, ružan... Pridjevi se pridjevaju imenici kako bi je pobliže označili te se s njom slažu u rodu, broju i padežu. U ovoj lekciji naučit ćemo pridjeve prve i druge deklinacije. Oni se dekliniraju kao i imenice iz tih deklinacija, tj. dobivaju iste nastavke. Ako pridjev treba biti ženskog roda onda se deklinira po prvoj deklinaciji, a ako treba biti muškog ili srednjeg onda po drugoj deklinaciji. npr.

padež jednina(ženski r.) prijevod jednina(muški r.) prijevod jednina(srednji r.) prijevod
N bona dobra bonus dobar bonum dobro
G bonae dobre boni dobrog boni dobrog
D bonae dobroj bono dobrom bonō dobrom
A bonam dobru bonum dobrog bonum dobro
V bona dobra bone dobri bonum dobro
Ab bona o dobroj, s dobrom bono o dobrom, s dobrim bono o dobrom, s dobrim
padež množina(ženski r.) prijevod množina(muški r.) prijevod množina(srednji r.) prijevod
N bonae dobre boni dobri bona dobra
G bonārum dobrih bonōrum dobrih bonōrum dobrih
D bonis dobrim bonis dobrim bonis dobrim
A bonas dobre bonos dobre bona dobra
V bonae dobre boni dobri bona dobra
Ab bonis o dobrim, s dobrim bonis o dobrim, s dobrim bonis o dobrim, s dobrim

Npr.:

  • Bona amica.
    Dobra prijateljica
  • Video bonam amicam.
    Vidim dobru prijateljicu.
  • Bonus amicus non amat bellum.
    Dobar prijatelj ne voli rat.
  • Hoc est agricola bonus.
    Ovo je dobar seljak.

Ovi se pridjevi u rječniku navode ovako: [oblik za muški rod u jednini, 3]

npr: bonus, 3

3 označava da pridjev ima tri završetka, tj. da ima oblike za sva tri roda. To se čita : bonus, bona, bonum.

Zamjenice - Pronomina[uredi]

Zamjenice su riječi poput: ja, ti, moj, onaj, taj...

Osobne (lične) - pronomina personalia (ja, ti, mi, vi)

Zamjenice (on, ona, ono te oni, one, ona) su pokazne zamjenice u službi osobne.

U prvoj lekciji smo naučili neke osobne (lične) zamjenice u nominativu, a sada ćemo naučiti i ostale padeže:

padež
N ego ja tu ti is/ille on ea/illa ona id/illud ono
G mei mene, me tui tebe, te eius/illius njega, ga eius/illius nje, je eius/illius njega, ga
D mihi meni, mi tibi tebi, ti ei/illi njemu, mu ei/illi njoj, joj ei/illi njemu, mu
A me mene, me te tebe, te eum/illum njega, ga eam/illam nju, ju, je id/illud njega, ga
Ab me mnom te tobom eo/illo njim ea/illa njom eo/illo njim
padež
N nos mi vos vi ii (ei)/illi oni eae/illae one ea/illa ona
G nostri, nostrum nas vestri, vestrum vas eorum/illorum njih, ih earum/illarum njih, ih eorum/illorum njih, ih
D nobis nama vobis vama iis (eis)/illis njima, im iis (eis)/illis njima, im iis (eis)/illis njima, im
A nos nas vos vas eos/illos njih, ih eas/illas njih, ih ea/illa njih, ih
Ab nobis nama vobis vama iis (eis)/illis njima iis (eis)/illis njima iis (eis)/illis njima

Napomena: kod zamjenica u ablativu, kada želimo reći sa mnom, zamjenici dodajemo cum (s/sa), a kada želimo reći o meni, ispred zamjenice stavljamo de (o) (npr. mecum, de me)

Napomena: kao ni u hrvatskom, tako ni u latinskom ne koristimo osobne zamjenice uvijek uz glagole, nego samo kad želimo istaknuti tko vrši radnju. Obično kažemo: 'Čitam novine', a ne 'Ja čitam novine'.

Posvojne - pronomina possessiva

Posvojne zamjenice su:

  • meus, mea, meum (meus, 3)
    moj, moja, moje
  • tuus, tua, tuum (tuus, 3)
    tvoj, tvoja, tvoje
  • noster, -tra, -trum
    naš, naša, naše
  • vester, -tra, -trum
    vaš, vaša, vaše
  • eius
    njegov, njegova, njegovo; njezin (njen), njezina (njena), njezino (njeno)
  • eorum, earum, eorum
    njihov, njihova, njihovo

Posvojne zamjenice se dekliniraju kao pridjevi, osim eius i eorum, earum, eorum koje se ne dekliniraju, tj. uvijek je u tom obliku - to su genitivi (jednina i množina) zamjenice is, ea, id.

Vokativ jednine muškog roda zamjenice meus, 3 ne glasi mee, nego mi!

Povratno-posvojna i lično-povratna - pronomen possessivum reflexivum et personale reflexivum

  • suus, sua, suum (suus, 3)
    svoj, svoja, svoje
  • se
    sebe, se
padež
N -
G sui
D sibi
A se
Ab se
Komentar
  • oblici ove zamjenice jednaki su i u jednini i u množini (kao i u hrvatskom)

Važno! U latinskom se suus, 3 i se koristi samo kad se govori o trećem licu. Inače se koriste zamjenice koje se slaže sa subjektom (ako je u hrvatskom svoj ili se)

Promotrite:

Hranim se - Nutrio me

Hraniš se - Nutris te

Hrani se - Nutrit se

Hrani ga - Nutrit eum

Hrane se - Nutriunt se

Volim svoju prijateljicu - Amo meam amicam

Voliš svoju prijateljicu - Amas tuam amicam

Voli svoju prijateljicu - Amat suam amicam

Voli njegovu prijatljicu - Amat amicam eius

Npr.:

  • mea amica
    moja prijateljica
  • Video tuum bonum amicum
    Vidim tvog dobrog prijatelja.
  • Video eius amicam
    vidim njezinu/njegovu prijateljicu

Naslov[uredi]

Da objasnim naslov: viden' je skraćeni oblik od videsne, što znači 'vidiš li?'.

'Ajmo malo vježbat[uredi]

Vježba 1[uredi]

Sad ćemo sve što smo naučili staviti u praksu i to sve skupa malo izvježbat. Ajmo za početak prevesti jednu rečenicu na hrvatski:

Meus bonus amicus Marcus suam bonam amicam Iuliam saepe spectat.

Prvo moramo naučiti neke riječi (a neke ponoviti):

  • bonus, 3 =dobar
  • amicus, -i, m. =prijatelj
  • saepe =često
  • specto, 1. =gledati,promatrati
  • bellus, 3 =lijep
  • amica, -ae, f. =prijateljica
U rečenici prvi potražimo predikat, koji je uglavnom na kraju

spectat = 3. lice jednine prezenta od specto, 1. = gleda

Zatim tražimo subjekt rečenice (mora biti u nominativu jednine (glagol je u jednini))

Marcus = N. sg. od Marcus, -i, m. = Marko
amicus = N. sg. od amicus, -i, m. = prijatelj

Riječi (meus i bonus) opisuju riječ Marcus, pa se zato s njom slažu u rodu, broju i padežu

meus = N. sg. m. od meus, 3 = moj
bonus = N. sg. m. od bonus, 3 = dobar
Iuliam = A. sg. od Julia, -ae, f. = Juliju
amicam = A. sg. od amica, -ae, f. = prijateljicu
suam = A. sg. f. od suus, 3 = svoju
bonam = A. sg. f. od bonus, 3 = dobru
saepe = prilog = često

I sada to sve objedinimo

Moj dobar prijatelj Marko često gleda svoju dobru prijateljicu Juliju.

Vježba 2[uredi]

Sada ćemo naučiti kako koristiti -ne. -ne nam služi za postavljanje pitanja, nju zalijepimo na riječ koju želimo istaknuti u pitanju, obično je to glagol. Prevodimo je s li.

Primjeri:

Videsne? =Vidiš li? Iuliamne amas? = Juliju voliš?

Čestica ne se može povezati sa non = nonne. To se prevodi: nije li,itd. (ovisno o glagolu). Koristi se kad očekujemo potvrdan odgovor.

Primjeri:

  • Nonne Roma in Italia est? =Nije li Rim u Italiji?
  • Sic est,Roma in Italia est =Tako je, Rim je u Italiji

Vježba 3[uredi]

Sada ćemo naučiti kako se koristi riječ num. Potpuno jednako kao u hrvatskom zar. To jest kada očekujemo negativan odgovor.

Primjeri:

  • Zar je Nil u Europi?
    Num Nilus in Europa est?
  • Nije.
    Non est.