Njemački jezik/Abeceda i izgovor

Izvor: Wikiknjige
Njemački jezik
NaslovnicaSadržajDoprinositelji
Lekcija 1Lekcija 2Lekcija 3Lekcija 4Lekcija 5Lekcija 6Lekcija 7Lekcija 8Lekcija 9
Lekcija 10Lekcija 11Lekcija 12Lekcija 13Lekcija 14Lekcija 15Lekcija 16Lekcija 17
Lekcija 18Lekcija 19Lekcija 20Lekcija 21Lekcija 22Lekcija 23Lekcija 24Lekcija 25
Lekcija 26Lekcija 27Lekcija 28Lekcija 29Lekcija 30Lekcija 31Lekcija 32Lekcija 33
Lekcija 34Lekcija 35Lekcija 36Lekcija 37Lekcija 38Lekcija 39Lekcija 40Lekcija 41

Vježba 1Vježba 2Vježba 3Vježba 4Vježba 5Vježba 6Vježba 7Vježba 8Vježba 9
Rješenje 1Rješenje 2Rješenje 3Rješenje 4Rješenje 5Rješenje 6Rješenje 7
Rješenje 8Rješenje 9

Abeceda i izgovor
Njemačka zastava

Njemačka abeceda[uredi]

Njemačka abeceda (das Alphabet) sadrži 26 slova, a to su:

aa       jjot     ses    
bbe kka tte
cce lel uu
dde mem vfau
ee nen wve
fef oo xiks
gge ppe yüpsilon
hha qku zcet
ii rer

Osim toga, postoje još i preglašeni samoglasnici ä, ö i ü, te ch /ce-ha/, ß /es-cet/, sch /es-ce-ha/, tsch /te-es-ce-ha/.

Fonologija — izgovor njemačkih glasova[uredi]

Njemačke se imenice uvijek pišu velikim slovom!

Samoglasnici (Vokale)[uredi]

U njemačkom jeziku postoji osam samoglasnika (a, e, i, o, u, ä, ö, ü). No, razlikuje se 15 glasova, jer postoje dva načina izgovaranja: dugi i kratki.
Dugi izgovor samoglasnika dogodit će se jedino u sljedećim uvjetima:

  • dvostruki samoglasnik (npr. Beet, Saat)
  • h koje slijedi iza samoglasnika (npr. Bahn, Huhn)
  • ß slijedi iza samoglasnika, a iza njega ponovno slijedi samoglasnik (npr. Füße, Maße)
  • diftong ie (dugo i)

Kratki izgovor samoglasnika pojavljuje između ostalog i u sljedećim uvjetima:

  • dvostruki suglasnik, ck, ch ili ng, koji slijede iza samoglasnika (npr. Affe, Zweck, Rang)
  • iza samoglasnika slijedi ss i samoglasnik (npr. wissen, Masse)

Da bi se bilo u mogućnosti pravilno izgovarati samoglasnike njemačkoga jezika, potrebno je naučiti podjelu samoglasnika.
Postoje tri kriterija na temelju kojih se dijele samoglasnici:

  • 1. vertikalna/okomita dimenzija
  • 2. horizontalna/vodoravna dimenzija
  • 3. položaj usana.

1. Vertikalna/okomita dimenzija[uredi]

Prema ovom kriteriju samoglasnici se dijele na temelju stupnja uzdignutosti jezika prema nepcu:

  • a) visoki (i, u)
  • b) srednji (e, o)
  • c) niski (a)

IPA (International Phonetic Alphabet - Međunarodna fonetska abeceda) koristi drugačije nazive za ovaj kriterij, a izdvaja ih sedam:

  • zatvoreni (i, u)
  • gotovo zatvoreni
  • zatvoreno-srednji
  • srednji (e, o)
  • otvoreno-srednji
  • gotovo otvoreni
  • otvoreni (a)

Hrvatski jezik ne poznaje ove djelomične samoglasnike, one na granici između otvorenih i srednjih te srednjih i zatvorenih, dok ih u njemačkom jeziku ima.

2. Horizontalna/vodoravna dimenzija[uredi]

Prema ovom kriteriju samoglasnici se dijele na temelju vodoravnoga položaja jezika prema nepcu:

  • a) prednji (i, e)
  • b) srednji (a)
  • c) stražnji (o, u)

IPA za ovu podjelu koristi iste nazive, no izdvaja ih pet:

  • prednji (i, e)
  • gotovo prednji
  • centralni (a)
  • gotovo stražnji
  • stražnji (u, o)

3. Položaj usana[uredi]

Prema ovom kriteriju samoglasnici se dijele s obzirom na to jesu li usne zaobljene pri izgovoru ili ne:

  • a) oni koji se izgovaraju zaobljenim usnama (okrugli otvor) (o, u)
  • b) oni koji se ne izgovaraju zaobljenim usnama (a, e, i)

IPA koristi dva drugačija naziva:

  • zaobljeni (u, o)
  • nezaobljeni (i, e, a)

Primjeri u zagradama odnose se na samoglasnike hrvatskog jezika!
Evo još jednom sa svim parametrima ():

IPAParametri
aotvoreni, centralni, nezaobljeni
esrednji, prednji, nezaobljeni
izatvoreni, prednji, nezaobljeni
osrednji, stražnji, zaobljeni
uzatvoreni, stražnji, zaobljeni

Samoglasnici njemačkog jezika:

IPAPrimjeriParametriObjašnjenje
Monoftonzi
aDachotvoreni, centralni, nezaobljenikratki izgovor slova a; kao naše a
Bahnotvoreni, prednji, nezaobljenidugi izgovor slova a;
ɛBettotvoreno-srednji, prednji, nezaobljenikratki izgovor slova e;
Beetzatvoreno-srednji, prednji, nezaobljenidugi izgovor slova e;
ɪSchiffgotovo zatvoreni, gotovo prednji, nezaobljenikratki izgovor slova i;
vielzatvoreni, prednji, nezaobljenidugi izgovor slova i; kao naše i
ɔPostotvoreno-srednji, stražnji, zaobljenikratki izgovor slova o;
Bootzatvoreno-srednji, stražnji, zaobljenidugi izgovor slova o;
ʊPutzgotovo zatvoreni, gotovo stražnji, zaobljenikratki izgovor slova u;
Putezatvoreni, stražnji, zaobljenidugi izgovor slova u; kao naše u
ɛhätteotvoreno-srednji, prednji, zaobljenikratki izgovor slova ä;
ɛːwähleotvoreno-srednji, prednji, zaobljenidugi izgovor slova ä;
œHölleotvoreno-srednji, prednji, zaobljenikratki izgovor slova ö;
øːHöhlezatvoreno-srednji, prednji, zaobljenidugi izgovor slova ö;
ʏfüllengotovo zatvoreni, gotovo prednji, nezaobljenikratki izgovor slova ü;
fühlenzatvoreni, prednji, zaobljenidugi izgovor slova ü;
Diftonzi
weitkratko a + kratko i; slično hrvatskom aj
Hautkratko a + kratko u; slično hrvatskom au
ɔʏHeutekratko o + kratko ü; slično hrvatskom oj
Reducirani/skraćeni samoglasnici
ɐObergotovo otvoreni centralnislično hrvatskom a
əhaltesrednji centralni
  • kratko ä i kratko e izgovaraju se jednako, pa zbog toga postoji 15 glasova, a ne 16

Samoglasnik e čita se kao ə kada se pojavljuje na kraju riječi u skupovima -en, -el, -er, -em, -e (npr. halte /xaltə/), dok se er izgovara kao ɐ kada se nalazi na kraju riječi (npr. aber /abɐ/)

Prijeglašeni samoglasnici
ä se izgovara na već opisan način
ö se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa o, a pokušate izgovoriti glas e, ili na već neki drugi način
ü se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa u, a pokušate izgovoriti glas i, ili na već neki drugi način

Diftonzi
ei se UVIJEK izgovara kao aj (tj. aɪ)
ie se izgovara kao dugo i
eu se izgovara kao oj (tj. ɔʏ)
y se izgovara kao ü (tj. y)

Suglasnici (Konsonanten)[uredi]

b se izgovara kao p kada se nalazi na kraju sloga (npr. lieb /liːp/), a inače se izgovara kao b (npr. Bach /bax/)
ch se izgovara kao mekano h (IPA: ç za meko, a x za tvrdo), jezik je potrebno više približiti nepcu, ali samo kada se ispred njega nalaze svi samoglasnici,
osim a, u i au (npr. lächeln /lɛçɛln/, auch /aʊh/)
chs se izgovara kao ks (npr. wachsen;[1] IPA: [ˈvaksn̩] {wikt:de})
ck se izgovara kao k (npr. backen /bakən/)
d se izgovara kao t kada se nalazi na kraju sloga (npr. Lied /liːt/), a inače se izgovara kao glas d (npr. Dach /dax/)
dsch se izgovara kao (IPA: dʒ) (npr. Dschungel /dʒʊŋəl/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom)
g se izgovara kao k kada se nalazi na kraju sloga (npr. Zug /tsuːk/), a inače kao glas g (npr. gut /guːt/);
No, kada se g nalazi na kraju riječi sa samoglasnikom i, izgovara se kao ih (IPA: iç)(npr. zwanzig /tsvantsɪç/)
g se ponekada, i to u stranim riječima, izgovara kao ž (IPA: ʒ) (npr. Genie /ʒɛniː/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom)
h se izgovara kao h (tvrdo) kada se nalazi na početku riječi (npr. Hund /xʊnt/), a inače se glas h ne izgovara, nego je zbog toga samoglasnik ispred njega dug (npr. kahl /kaːl/)
ng (IPA: ŋ) se izgovara kao glas n u riječima banka, anka (npr. Hunger /xʊŋɐ/)
ph se izgovara kao f (npr. Photo /fɔtɔ/)
qu se izgovara kao kv (npr. Quaker /kvakə/)
r se ne izgovara kao naše, u nekim slučajevima da, no, postoje tri načina:

  • IPA: ʁ - kao francusko r
  • IPA: ʀ - kao francusko r (s treperenjem pri izgovoru {kao što mi rrrrrrrr})
  • IPA: r - kao talijansko r (također i naše)

s se izgovara kao z kada se nalazi na početku riječi ili sloga, a iza njega slijedi samoglasnik (npr. Sech /zɛç/) ili kada se nalazi između dva samoglasnika (npr. Rose /roːsə/), a inače se izgovara kao s (npr. Landeskunde /landɛskʊndə/)
ß se izgovara kao s (npr. weiß /vaɪs/)
sch se izgovara kao š (IPA: ʃ) (npr. schwebend /ʃveːbənt/)
sp se izgovara kao šp (npr. Sport /ʃpɔrt/)
st se izgovara kao št (npr. Stallmut /ʃtalmʊt/)
th se izgovara kao t (npr. Thronfolger /troːnfɔlgə/)
-tien se izgovara kao cien (npr. Kroatien /krɔatsiən/)
-tion se izgovara kao cion (npr. verauktionieren /fɛɐʔaʊktsɪɔniːrən/)
tsch se izgovara kao č (IPA: tʃ)(npr. Tschardasch /tʃardaʃ/)
tz se izgovara kao c (npr. jetzt /jetst/)
v se ponekada izgovara kao f, a ponekada kao v (npr. Vater /fatɐ/
w se izgovara kao v (npr. Wagengeleise /vagənʔgɛlaɪzə/)
x se izgovara kao ks (npr. Xylophon /ksʏlɔfɔn/)
z se izgovara kao c (IPA: ts) (npr. Zeit /tsaɪt/)
ʔ označava da između dva slova postoji stanka, ali se ne piše (npr. beamtet /bəʔamtət/)

Udvostručeni suglasnici se izgovaraju kao jedan glas, a mogući su: ll, rr, mm, nn, pp, tt, ff, ss.

Izvori[uredi]

  1. Branislav Grujić, Josip Zidar, Rečnik nemačko-srpskohrvatski srpskohrvatsko-nemački: sa kratkom gramatikom nemačkog jezika, Dvadesetdeveto izdanje, Cetinje: »Obod«, Beograd-Zagreb: »Medicinska knjiga«, Beograd: »Narodna knjiga«, 1984., neobrojčena stranica: šesta stranica od str. 417., odnosno druga prije str. 423.