Latinski jezik/Lekcija/radna
'U IZRADI......'
Dijalog
[uredi]...
- Iulius: Ave!
- Iohannes: Ave!
- Iulius: Videsne amicum meum Marcum?
- Iohannes: Non, sed video amicam tuam bonam Iuliam.
- Iulius: Amasne Iuliam?
- Iohannes: Sic est,eam amo sed ea non me amat.
- Iulius: Ea est bona amica,sed Placus bonus amicus non est.
- Iohannes: Num is amicus tuus est?
- Iulius: Non est,sed amicus eius est.
- Iohannes: Cuius?
- Iulius: Iuliae.
...
Riječi
[uredi]Croatice | Latine |
---|---|
vidiš | vides |
li | -ne* |
prijatelj | amicus, i, m |
prijateljica | amica, ae, f |
vidjeti | video,2. |
voljeti | amo,1. |
biti | sum, esse |
ali | sed |
tako | sic |
ne | non |
dobar | bonus,3 |
zar | num* |
- Komentari
- -ne je upitna čestica što znači da služi u tvorbi pitanja; spaja se s riječi na koju se odnosi, to je obično prva riječ u rečenici i glagol.
- num se koristi kad se kao odgovor očekuje ne
Gramatika
[uredi]U latinskom postoje, kao i u hrvatskom, promjenljive i nepromjenljive vrste riječi. Nepromjenljive vrste riječi, kako im i ime govori, ne mijenjaju oblik, tj. uvijek su u istom obliku (npr. sada, u, na, i, ali...).
Promjenljive vrste riječi, za razliku od nepromjenljivih, mijenjaju oblik, tj. imaju više oblika (npr. žena, žene, ženama...).
U latinskom postoji 9 vrsta riječi, a u hrvatskom 10 (u latinskom nema čestica).
Podjela: Promjenljive:
- Imenica (substantivum)
- Pridjev (adiectivum)
- Zamjenica (pronomen)
- Broj (numerale)
- Glagol (verbum)
Nepromjenljive:
- Prilog (adverbium)
- Prijedlog (praepositio)
- Veznik (coniunctio)
- Uzvik/usklik (interiectio)
Imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi zovu se jednim imenom imena(nomina) ili imenske riječi. Mijenjanje imenskih riječi zove deklinacija(sklanjanje), a mijenjanje glagola konjugacija(sprezanje).
Malo o rečenicama i sličnome
[uredi]Rečenice se sastoje od riječi. Rečenice koje se sastoje od subjekta i predikata zovu se jednostavne rečenice. Ako im pridodamo objekt(e) ili priložne oznake dobit ćemo jednostavne proširene rečenice. Subjekt je uvijek u nominativu. Predikat se slaže s subjektom u licu, broju (i rodu, kada je to moguće). Bliži(izravni/direktni/upravni) objekt je u latinskom u akuzativu. (bliži objekt je objekt koji dolazi uz glagole uz koje se može postaviti pitanje: koga, što?. Npr. vidjeti [koga, što] učenika)
U lat. kao i u hrv. postoje
- dva broja:
- jednina (singularis)
- množina (pluralis)
- 3 lica: prvo(ja, mi), drugo (ti, vi), treće (on, ona, ono, oni, one, ona)
- 3 roda: muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum)
Kada kažemo da se glagoli konjugiraju(sprežu) to znači da (najčešće dodavanjem nastavaka) mijenjamo osobine poput: lica, vremena, načina, broja, stanja...
Npr. u hrvatskom: učim<>učiš; ovdje iz nastavka -im vidimo da se radi o prvom licu jednine indikativa prezenta. (nemojte se brinuti ako ne razumijeti neke od ovih riječi)
U latinskom postoje 4 konjugacije, no u ovoj lekciji počet ćemo s prve dvije. Konjugacije se razlikuju prema prezentskoj osnovi, (koja se najbolje vidi u infinitivu prezenta).
Počnimo! Incipiamus!
Prije nego što počnemo naučit ćemo još jedna pojam vezan uz glagole, a to je infinitiv. Infinitiv je neodređeni glagolski način, kažemo neodređeni zato što za razliku od određenih glagolskih oblika, ne označuje lice niti broj (u hrv. ne označuje niti vrijeme). Npr. pisati, učiti, peći. U hrv infinitivni nastavak je –ti ili –ći dok je to u latinskom –re.
Glagoli - 1. ili a konjugacija
[uredi]Infinitiv u prvoj konjugaciji završava '–are'. Zovemo ju a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo a.
Glagoli 1.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:
lice | latinski | hrvatski |
---|---|---|
infinitiv | amare | voljeti |
1.l.jd | amo | volim |
2.l.jd | amas | voliš |
3.l.jd | amat | voli |
1.l.mn | amamus | volimo |
2.l.mn | amatis | volite |
3.l.jd | amant | vole |
- Komentari
- glagoli se u rječniku navode :'amo,1.' što se čita amo,amare, broj označava konjugaciju
- podebljani dijelovi su nastavci
- općenito su lični nastavci za aktiv (usporedi u hrv: -m,-š, -0,-mo,-te,-ju) u latinskom : -o,-s,-t,-mus,-tis,-nt
- lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. ama-re),samo što se u 1.l.jd (prvo lice jednine) ama+o steže u amo.
78.3.21.248 16:43, 30. rujna 2015. (CEST)===Glagoli - 2. ili e konjugacija=== Infinitiv u drugoj konjugaciji završava '–ere'. Zovemo ju e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo e.
Glagoli 2.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:
lice | latinski | hrvatski |
---|---|---|
infinitiv | videre | vidjeti |
1.l.jd | video | vidim |
2.l.jd | vides | vidiš |
3.l.jd | videt | vidi |
1.l.mn | videmus | vidimo |
2.l.mn | videtis | vidite |
3.l.mn | vident | vide |
- Komentari
- glagoli se u rječniku navode :'video,2.' što se čita video,videre, broj označava konjugaciju
- podebljani dijelovi su nastavci
- općenito su lični nastavci za aktiv (usporedi u hrv: -m,-š, -0,-mo,-te,-ju) u latinskom : -o,-s,-t,-mus,-tis,-nt
- lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. vide-re)
Glagoli - sum,esse
[uredi]Naučit ćemo jedan nepravilan glagol, a to je glagol esse koji znači biti
U prezentu se konjugira ovako:
lice | latinski | hrvatski |
---|---|---|
infinitiv | esse | biti |
1.l.jd | sum | (je)sam |
2.l.jd | es | (je)si |
3.l.jd | est | je(st) |
1.l.mn | sumus | (je)smo |
2.l.mn | estis | (je)ste |
3.l.jd | sunt | (je)su |
Imenice
[uredi]Imenice se u latinskom kao i u hrvatskom dekliniraju(sklanjaju), tj. mijenjanjem oblika određuju svoju funkciju u rečenici. Npr. u hrv.: Učitelj čita knjigu. Učitelj je u nominativu zato što je subjekt rečenice, a knjigu je u akuzativu zato što je izravni objekt uz predikat čita. Imenice se dekliniraju po broju i padežu. U latinskom postoji šest padeža, prvih pet odgovara hrvatskim padežima, a ablativ donekle odgovara našem lokativu i instrumentalu zajedno.
padež(u lat) | padežno pitanje | funkcija u rečenici |
---|---|---|
nominativ | tko, što | subjekt |
genitiv | koga, čega | imenski atribut,(dalji objekt) |
dativ | komu, čemu | dalji objekt |
akuzativ | koga, što | bliži objekt |
vokativ | (oj, ej)* | (uzvik)* |
ablativ | s kim, s čim, o kome, o čemu... | priložna oznaka |
Komentari:
- padeži se dijele na samostalne ili uspravne-nominativ, vokativ. I na zavisne ili kose-genitiv, dativ, akuzativ, ablativ
- vokativ je najsamostalniji padež, te se stoga uvijek odvaja zarezom od ostatka rečenice.
- vokativ je padež dozivanja,ili služi za izražavanje emocionalnog stanja... i nema padežno pitanje
Kako kod glagola postoje konjugacije, tako kod imenica postoje deklinacje. Postoji 5 deklinacija. Imenice se u rijelniku navode u slijedećem obliku: nominativ, genitiv, rod npr.:amica,ae,f što se čita amica,amicae,femininum
Imenice - 1. ili a-deklinacija
[uredi]Zove se a-deklinacija zato što imenicam osnova završava na -a. Imenice su većinom ženskog roda. Izuzeci su imenice koje označavaju mušku osobu, npr. agricola, ae, m. = ratar; pharmaceuta, ae, m. - apotekar, farmaceut
|
|
Ove završetke dodajemo na osnovu koju dobijemo odstranjivanjem nastavka u genitivu singulara(a njega vidimo u rječniku). npr. amica,amicae,femininum -> amic-ae -> amic+nastavci -> amica,amicae,amicae,amicam,amica,amica...
Imenice - 2. ili o-deklinacija
[uredi]U drugoj deklinaciji imenice su muškog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum). Muškog su roda one imenice koje u nominativu jednine završavaju na -us (npr. populus) ili -er (npr. paediater), a srednjega one na -um (npr. oppidum).
Imenice virus (otrov), vulgus (svjetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine završavaju na -us. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine je -us.
U ovoj lekciji naučit ćemo kako se dekliniraju imenice muškog roda druge deklinacije na -us.
|
|
U Latinskom jeziku postoje pridjevi prve i druge deklinacije koji se dekliniraju prema padezima te iste deklinacije. Takoder imamo pridjeve trece deklinacije koji mogu biti : TROZAVRSETNI : kada imaju oblik za sva tri roda i nastavke : -ER
-IS -E
acer , acris , acre -> ostar, ostra , ostro
m. f. n.
DVOZARSETNI: kada imaju razlicit nastavak za n. (neutrum) koji je -E te zajednicki nastavak za m. i f. koji glasi -IS dulcis , dulce -> sladak, slatka , slatko
m./f. n.
JEDNOZAVRSETNI: koji u sva tri roda pridjeva zavrsavaju na -E u jednini u Nominativu
sapiens m./f./n. ( to pravilo vrijedi za sve pridjeve)
Zamjenice
[uredi]U izradi!
Sažetak
[uredi]U ovoj lekciji naučili ste kako:
- konjugirati glagole 1. i 2. konjugacije ;
- deklinirat imenice prve i druge deklinacije (Vocor <vaše ime>);
- predstaviti druge (Vocatur <neko ime>);
- reći kako ste (Optime; bene i mnogo drugih fraza);
- slovkati svoje ime;
- pitati druge bilo što od iznad navedenoga (Qui vocaris?; Quomodo vales?; Quomodo scribitur?).
- glase osobne (lične) zamjenice u nominativu (ego, tu...)