MiG-21/Sadržaj/MiG-21 danas

Izvor: Wikiknjige
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Do početka 1990-ih, u svijetu je još uvijek bilo aktivno više od tisuću zrakoplova unatoč tomu što se već bili stari. Zamjena tolike količine zrakoplova je bila financijski gotovo nemoguća (pogotovo jer se najčešće nalazio u sastavu manjih siromašnijih zemalja) a budući da su njegove karakteristike općenito još uvijek bile dobre, počeli su se razvijati razni projekti moderinizacije ugradnjom novije elektronike te novog naoružanja.

No ovo nije bila nova ideja. Egipćani su nakon 1973. te prekida odnosa s SSSR-om započeli s moderinizacijom svoje flote ugradnjom zapadnjačke tehnologije. Moderinizaciju su vršili Aerospace i Rolls-Royce a uglavnom je unaprijeđivana elektronika; ugrađen je novi GEC-Marconi HUD, Teledyne sustav za navigaciju i AN/ALE-40 izbacivač IC mamaca. Egiptaski MiG-21 su imali i mogućnost nošenja zapadnog naoružanja poput Sidewinder rakete zrak-zrak. Dodatni trud u moderinizaciju su uložili rusi nakon pada SSSR-a. 1992. na zračnom mitingu u Moskvi su przentirali poboljšani MiG-21Bis koji je mogao nositi R-27 (NATO naziv AA-10 Alamo) rakete srednjeg dometa te R-73 (NETO naziv AA-11 Archer) kratkog dometa te je imao noviju elektroniku. Ovo se naposljetku pokazalo samo kao pokušaj demonstiraranja koje su mogućnosti unaprijeđivanja. I prije toga, Rusija se dogovarala s Indijom o moderinizaciji njihovih MiG-21Bis. Preliminarni ugovor je potpisan 1993. a službeni ugovor o unaprijeđenju 125 zrakoplvova je potpisan 1996. Postoji mogućnost da se moderinizira dodatnih 50. Originalna konfiguracija je bila poznata pod imenom MiG-21-93 a prototip je poletio 1995. Danas je ta inačica poznata pod imenom MiG-21UPG a ima sljedeća poboljšana: napredni Phazotron Kopyo radar s povećanim dometom koji može pratiti osam te napasti dvije mete odjednom, podrška za najnovije R-77 (NATO naziv: AA-12 Adder) rakete, Francusku elektroniku, moderni HUD te Izraelski sustav protu mjera. Osim Indije i nekoliko drugih zemalja se zainteresiralo za MiG-21UPG, no nije poznato koje zemlje točno.

Indijski MiG-21UPG

U prosincu 2000. prva dva MiG-21UPG su dostavljena Indiji a od 2001. Indija je nastavila samostalno unaprijeđivat zrakoplove. Prema planovima, svih 125 zrakoplova je trebalo biti gotovo do 2004.

Osim Rusije, i neke druge zemlje također nude poboljšanja. 1993. Izraelski Elbit Systems s Rumunjskim Aerostarom je započeo moderinizaciju 100 rumunjskim MiG-21MF na Lancer standard koji uključuje: IAI-Elta EL/M-2032 multi-modalni radar, Litton navigacijski sustav, sustav protumjera te radio otporan na ometanje. Lancer standard može nositi AA-11 Archer i Izraelske Rafael Python 3 rakete zrak-zrak te Elbitove Opher bombe s infra-crvenim navođenjem. Prototip jednosjeda Lancer I je poletio 1995. a dvosjedni prototip Lancer II 1996. Jednosjedni zrakoplovi koji su namjenjeni jurišnim zadacima nose naziv "Lancer A", dvosjedi za obuku "Lancer B" a lovci za održavanje zračne nadmoći "Lancer C". U isto vrijeme i Bugarska je provela blaga unaprijeđenja na svojima MiG-21Bis nadodavši GPS te možda NATO kompatabilne sustave za komunikaciju.

MiG-21-2000

Israeli Aircraft Industries je promovirao svoj paket unaprijeđenja pod oznakom MiG-21-2000 koji ima Elta EL/M-2032 multi modalni radar, HOTAS kontrole, GPS i moderni sustav protu-mjera. Može nositi Python III rakete zrak-zrak te Ruska oružja. Iako je prototip poletio 1998. nije poznatno jeli itko odlučio unaprijediti svoje zrakoplove na ovaj standard.