Konstrukcija i gradnja jedrilice/Osnovni dijelovi jedrilice/Krilo/Krilo s ramenjačom/Rebra

Izvor: Wikiknjige
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
slika-1: Različiti konstruktivni oblici rebara
slika-2: Jednodijelno rebro
slika-3: Trodijelno noseće rebro
slika-4: Dvodijelno noseće rebro: 1 –pojas; 2 i 7 –vertikale; 3 –zid od ljepenke; 4 –izrez za uzdužnicu; 5 –pakna; 6 –traka ljepenke; 8 –zadnji dio rebra

Konstruktivni zadatak rebara je oblikovanje i održavanje oblika aeroprofila krila. Da bi ispunili ove zadatke rebra se na krilo postavljaju gušće ili rjeđe, a u zavisnosti od krutosti oplate na savijanje. Ukoliko imamo deblju oplatu ili krilo s uzdužnicama, rebra se obično postavljaju rjeđe. Rebra kao elementi strukture krila opterećena su silama različitog porijekla:

• aerodinamičko koje djeluje neposredno na oplatu, a odatle se prenose na ramenjaču i rebra;
• uslijed savijanja krila osne sile oplate i uzdužnica (ukoliko postoje), uslijed iskrivljenja krila izazivaju opterećenja tlaka na rebrima;
• na pojedina rebra, osim navedenih opterećenja, djeluju i koncentrirane sile koje nastaju kao posljedica specifičnosti rada konstruktivne sheme.

Prema vrsti opterećenja i ulozi, rebra možemo podijeliti na:

-normalna – koja primaju aerodinamičko opterećenje kao i opterećenja nastala uslijed savijanja krila i
-noseća – koja su opterećena koncentriranim silama (za primjer vidi: sila P2 u modulu Dijagonala, slici-2).

Po konstrukciji rebra mogu biti rešetkasta, zatim u obliku okvira ili u obliku grede. Kao osnovni elementi rebara javljaju se pojasevi, zid (ili zidovi), vertikale i dijagonale. Na slici-1 prikazana su dva osnovna tipa rebara: kutijasti i duplo T u naprijed navedenim tipovima konstrukcije.

Osim ovoga, rebra se mogu graditi kao jednodijelna ili višedijelna, kako se to vidi na slikama-2, 3 i 4, pri čemu je prvo rebro normalno, a drugo i treće noseće.

Kod jedrilica noseća rebra obično postoje na početku krila i u tom slučaju su opterećena od momenta uvijanja krila i komponente sile momenta savijanja u tangencionalnoj ravnini – sila P2, što vrijedi u slučaju da krilo nema torzionu ramenjaču, već samo dijagonalu (za primjer vidi: sila P2 u modulu Dijagonala, slici-2), dok u slučaju kad postoji torziona ramenjača i dijagonala, pored nosećeg rebra na početku krila, postavlja se i drugo noseće rebro, a na mjestu gdje se dijagonala spaja s torzionom ramenjačom.