Asirija/Povijest/Staroasirsko razdoblje/Doba Amorejaca

Izvor: Wikiknjige
''Skoči'' na: orijentacija, traži

Gospodarski napredak ranih gradova središnje Asirije prekinula je amorejska najezda. Amorejci su bili semitski narod iz pustinje Sirije i Arabije koji su početkom 2. tisućljeća p.n.e. provalili u Mezopotamiju. Kroz prva dva stoljeća toga tisućljeća utemeljili su nekoliko različitih vladarskih dinastija u gradovima-državama Asirije, Sirije i Babilonije. Ova je najezda, koja se protegla kroz više naraštaja, prouzročila veliku nesigurnost i brojne sukobe, ne samo između starosjedilaca i pridošlica, nego i između raznih gradova-država.

Amorejci su bili podijeljeni u više plemena, koja su predvodili moćni plemenski starješine. Među najmoćnije ubraja se Šamši-Adad I. (oko 1813.-1781. p.n.e.), jedan od najzanimljivijih likova rane asirske povijesti. Premda je bio nomadskog porijekla, kako svjedoče tadašnji i nešto kasniji izvori, Šamši-Adad I., nakon što je uspio osvojiti veći dio Asirije, uspio je postići priznanje kao zakoniti vladar Ašura i izravan nasljednik tamošnjih vladara. Tako asirski popis kraljeva Šamši-Adadove pretke navodi kao vladare Ašura, iako to nikako nije moglo odgovarati istini.

Na svojim putovanjima Šamši-Adad stigao je i do Babilonije, te bio zasigurno opčinjen njezinom kulturom, budući da je kasnije u Asiriju uveo babilonske običaje, pa i obilježja babilonske religije. Kad je konačno osvojio Ašur, posvetio se građevinskim radovima, a osobito oko hrama boga Ašura, kojega je držao ekvivalentom babilonskoga boga Enlila. Iz dokumenata na klinopisu iz Marija na srednjem toku Eufrata saznajemo o Šamši Adadovu osvajanju toga grada, te postavljanju njegova mlađeg sina Jasmah Adada za upravitelja grada. Starijeg sina, Išme Dagana, postavio je upraviteljem Ekalatuma. Tako se mogao posvetiti osvajanju Sirije gdje zauzima grad Šubat-Enlil i čini ga svojom prijestolnicom. Tako je zagospodario čitavim područjem sjeverno od današnjeg Bagdada, zapadno od gornjeg toka Tigrisa, istočno od srednjeg toka Eufrata, te na zapad do središnje Sirije. Dotad na tom području nije bilo tako velike sile.

Nakon Šamši-Adadove smrti, oko 1781. p.n.e., događaji su se u Mezopotamiji dramatično promijenili. Iz Babilonije je provalio Hamurabi te u samo nekoliko godina osvojio prvo Mari, a potom i Ašur. Nakon Hamurabija, malo je poznato o asirskoj povijesti, osim da su Ašuru prijetila plemena s gorja Zagros, te da su s istoka provalili Horijci koji će potom i zagospodariti zemljom.