Asirija/Povijest/Novoasirsko carstvo/Kraljevi iz Kalaha (883.-824. p.n.e.)

Ovo razdoblje predstavlja jedan od vrhunaca Novoasirskog carstva (drugi će biti onaj u doba Sargona II. i njegovih nasljednika). Prvi od kraljeva ovog razdoblja bio je Ašur-nasir-pal II. (884.-859. p.n.e.) koji je svoju prijestolnicu premjestio u grad Kalah. Za njega se može reći da je postao uzorom idealnog asirskog kralja, koji je doveo Asiriju do dotad neviđene moći i bogatstva, a sve zahvaljujući njegovu načelu da asirski kralj redovito, svake godine mora polaziti u vojne pohode. Povjesničarima je dosad poznato 14 velikih pohoda u 24 godine njegove vlasti. Poveo je tri pohoda prema istoku, odakle je doveo stanovništvo kao roblje u Kalah. Poveo je također više pohoda prema sjeveru i sjeveroistoku, gdje je osvojio zemlje Urartu i Nairu, gdje je proveo opsežne administrativne mjere koje su mu osigurale stalne prihode kroz cijelo kraljevanje. Kroz čitavo vrijeme svoje vlasti ratovao je i na zapadu, gdje su si Asirci uspjeli bez borbe osigurati redovite prihode iz Karkemiša. Prešli su i preko gornjeg toka Eufrata i konačno stigli i do Sredozemnog mora, a libanonski gradovi iskazivali su počast ovom kralju. Ašur-nasir-pal II. poduzeo je, koristeći libanonsku cedrovinu, nove građevinske radove u Kalahu. Poveo je i nekoliko kaznenih pobuna protiv pobunjenika na južnoj granici carstva.

U ovom je razdoblju započela podjela carstva na provincije s upraviteljem na čelu, iz kojih je redovito morao stizati porez.

Ašur-nasir-pala II. naslijedio je njegov sin, Šalmanasar III. (858.-824. p.n.e.) koji je nastavio voditi vojne pohode. Na zapadu se suočio s dva područja otpora, onim sjevernijim oko Karkemiša i onim južnijim oko Damaska. Sa sjevernijim protuasirskim savezom lako se obračunao i utemeljio ondje asirsku upravu, dok je veće borbe vodio sa savezom oko Damaska koji je okupljao više naroda, a među njima i kraljevstvo Izrael, što ga je predvodio kralj Ahab, kralj Izraela. Najveći sukob dogodio se kod Karkara na rijeci Orontu 853. p.n.e. Premda je pobjedu odnio Šalmanasar, damaščanski savez uništen je tek kasnijim ustrajnim asirskim pohodima, kad će Šalmanasar stići sve do brda Karmel gdje je postavio i svoju stelu. Na sjeveru se sukobio s kraljevstvom Urartu, a najveći je pohod bio 856. p.n.e., pri čemu su Asirci osvojili veliko područje i priličan plijen, koji je uključivao i brojne konje, odveli u Asiriju. Dva pohoda u Babiloniju bila su manjeg značenja.

Šalmanasar je, poput svoga oca, izgrađivao Kalah, a uz taj grad izgradio je i utvrdu »Šalmanasar« koji je bio najveća vojna konstrukcija u zapadnoj Aziji. Obnovio je zidine Ašura i tamošnje hramove, a gradio je i u Ninivi. Kraj njegove vladavine označen je pomutnjom iz koje kao kralj izlazi jedan od njegovih sinova, a nije poznato kako je Šalmanasar završio život.