Asirija/Povijest/Novoasirsko carstvo/Kasno Asirsko carstvo (744.-612. p.n.e.)/Pokoravanje zapada i borbe s Merodah-Baladanom

Izvor: Wikiknjige
Jump to navigation Jump to search

Njegov nasljednik Šalmanasar V. gotovo je sigurno osvojio Samariju i Kraljevstvo Izrael oko 722. p.n.e., a njegovi su stanovnici preseljeni u Asiriju. Na koncu je kralj ubijen, a njegovo mjesto zauzima uzurpator Sargon II. koji nastavlja s osvajanjima. Ipak, morao se suočiti i s unutarnjim nemirima, koji su dali povoda vazalinim državama, Damasku, Arpadu i Samariji, da se pobune. U bitci kod Karkara Sargon ih poražava i ponovno stiže do Gaze, gdje pobjeđuje i egipatsku vojsku. Svoj je utjecaj proširio i na Cipar. Vodio je borbe i na sjeverozapadu, te uspio postići mir na tim granicama. U Babiloniji su nastavljene borbe s Merodah-Baladanom. Sargon je izgradio sasvim novu prijestolnicu - Dur Šarukin (Utvrda Sargon) - nešto sjevernije od Ninive. Središnja zgrada novog grada bila je kraljevska palača, no ondje su se uzdizali i veličanstveni hramovi i zigurati, a čitav je kompleks bio opasan snažnim zidinama. Iz svih dijelva Sarogonova carstva stanovništvo je preseljavano u Dur Šarukin, kako bi se napunio novi grad.

Sargonov sin i nasljednik, Sanherib (705.-681. p.n.e.) morao je svoju pozornost okrenuti prema zapadu. Kraljevstvo Juda s kraljem Ezekijom na čelu, odbijalo je pokornost Asiriji, te je sklopilo savez s Egiptom. Povjesničari se do danas nisu složili valja li govoriti o jednom ili više vojnih pohoda prema Jeruzalemu. Ipak, jasno je da je asirska vojska porazila egipatsko-etiopsku vojsku kod mjesta Eltekeh na području Jude. Nakon toga je počela opsada Jeruzalema, a grad nije nasilno pao, nego je Ezekija Sanheribu dao bogate darove. Ostali judejski gradovi bili su teško razoreni, a osobito Lakiš. U sljedećem sukobu s etiopskom vojskom asirske su se snage naglo povukle. Povijesni izvori nude više razloga tome povlačenju, no do danas nije jasno što se doista dogodilo. U Babiloniji otpor protiv Sanheriba predvodio je i dalje Kaldejac Merodah-Baladan, a nakon njegove smrti, njegov sin. Babiloncima su se pridružili i Elamci, no Marodah-Baladan je poražen i morao se skloniti u Elam. Sanherib, nakon žestokih borbi osvaja Babilon, razara ga, te ubija ili iseljava sve stanovništvo grada, kao što piše na Sanheribovim kraljevskim natpisima. Ovaj događaj iz 689. predstavlja najtamniju točku u povijesti Babilonije kroz mnoga stoljeća. Sanherib je za svoju prijestolnicu izabrao Ninivu, te je vodio njezinu opsežnu obnovu. Izgrađena je nova palača, a grad je nanovo utvrđen sasvim novim obziđem i gradskim vratima. Obnavljao je i Ašur, nastojeći tako obnoviti i asirsku religiju. Prema toj Sanheribovoj obnovi, babilonski bog Marduk morao je biti podređen asirskome bogu Ašuru. Nije do kraja poznato kako je završilo Sanheribovo kraljevanje, no gotovo je sigurno da ga je ubio jedan od njegovih vlastitih sinova.