Armenski jezik/Fonetika

Samoglasnici

U armenskom jeziku postoji šest samoglasnika, a to su: ա (a), ե (e), է (ē), ը (ë), ի (i), ո (o), օ (o) i ու (u).

Znak ա

Znak ա na svakom mjestu se izgovara kao i a u hrvatskom jeziku. Primjerice: ազգ (azg, hrv. narod), փառք (p’ark’, hrv. slava) ili նա (na, hrv. on/ona/ono).

Արթուր անում է ակոս:
[art’ur anum e akos]
Artur pravi brazdu.

Նա տակար է:
[na takar e]
To je bačva.

Pročitajte na glas sljedeće riječi na hrvatskom napisane armenskim pismom

arkada - արկադա
sada - սադա
rana - րանա
Ararat - Արարատ

Znak ե

Znak ե u većini slučajeva se izgovara kao e u hrvatskom jeziku, no u nekim slučajevima izgovara se kao je. Kao e se izgovara kada se nalazi u sredini ili na kraju riječi (npr. դեմք - denk’, hrv. lice; չե - če, hrv. ne), a kao je kada stoji na početku riječi (npr. Երեվան - jerevan, hrv. Erevan), osim u slučajevima kada se pomoćni glagol veže za prethodnu riječ (npr. դու ապրում ես - du aprum es, hrv. ti živiš; radije se čita kao du aprumes ili Ես խորվաթ եմ - jes horvat’ em, hrv. ja sam Hrvat; radije se čita kao jes horvatem).

Ես ապրում եմ Երեվանում:
[jes aprum em jerevanum]
Ja živim u Erevanu.

Դու չես ապրում Երեվանում:
[du čes aprum jerevanum]
Ti ne živiš u Erevanu.

Pročitajte sljedeće riječi i uočite razliku kada se ե izgovara kao e, a kada kao je.

Երեվան - jerevan (hrv. Erevan)
սովորել - sovorel (hrv. učiti)
երգիչ - jergič (hrv. pjevač)
տեսնել - tesnel (hrv. uvidjeti)

Znak է

Znak է se uvijek izgovara kao e u hrvatskom jeziku. Nikada se ne piše na u sredini li na kraju riječi, već se u tim slučajevima koristi znak ե. Dakle, znak է može postojati samo na početku riječi i uvijek se čita kao e. Primjerice, էլեկտրոդ (elektrod, hrv. elektroda), Էպիրոս (epiros, hrv. Epirus) ili էական (eakan, hrv. značajan).

Իմ անունը Էսքիլես: [im anunë eskiles] Moje ime je Eshil.

Դու սովորել էիր [du sovorel eir] Učio si.