Konstrukcija i gradnja jedrilice/Metali/Lake slitine: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Posljednja izmjena od 7. siječnja 2010. u 15:22

Kako je osnovna težnja u gradnji zrakoplova što manja težina uz dozvoljavajuću propisanu nosivost, korištenje lakih slitina (legura) je našlo svoju punu opravdanost naročito u gradnji jedrilica i lakih aviona.

U zavisnosti od osnovnih elemenata, lake legure koje koristimo u gradnji dijelimo na:

slitine aluminija i
slitine magnezija.

Slitine aluminija[uredi]

Slitine aluminija su se kao konstruktivni materijal počele koristiti tek poslije 1920. Zbog male čvrstoće čisti aluminij se ne može koristiti pri izradi nosećih elemenata konstrukcije. Zato ga treba legirati, odnosno dodavati razne druge metale koji će poboljšati mehaničke osobine osnovnog elementa, tj. aluminija. Kao elementi za legiranje uglavnom se dodaju: bakar, cink, silicij, magnezij, nikal, krom, željezo itd. Najčešći elementi kojima se legira aluminij su bakar i magnezij. Kao čisti element aluminij se može upotrijebiti za cjevovode instrumenata (danas se koriste polivinil crijeva) i razne kapotaže. Aluminijske legure su kao materijal vrlo zanimljive. Poslije termičke obrade konačne osobine legure ne dobivamo odmah već nakon nekoliko dana, a u zavisnosti od tipa legure. Čvrstoća na lom raste s vremenom i s temperaturom žarenja. Ova osobina aluminijske legure naziva se "starenje".

U zrakoplovstvu se najčešće primjenjuju sljedeće legure aluminija: Al – Cu – Mg (duraluminij); Al – Mg – Si (antikorodal) i Al – Mg. Navedene aluminijske legure mogu se izrađivati u najrazličitijim oblicima – cijevi, šipki, limova, traka itd. Čvrstoća na lom poslije "starenja", a u zavisnosti od tipa legure i načina termičke obrade dostiže veličinu do 50 kp/mm². Po osobinama obradivosti, ove su legure vrlo zahvalan materijal. Mogu se lijevati, tiskati, kaliti, strojno obrađivati, zavarivati, valjati, izvlačiti itd. Upotrebljavaju se za izradu kompletnih ramenjača, prešanih profila, rebara, okvira, oplate, cijevi, zakivaka (obični i cjevasti) itd.

Slitine magnezija[uredi]

Ove slitine su najlakši i najmlađi konstruktivni materijal. Upotrebljavaju se za izradu elemenata komandi, sjedala, instrument-tabli, okvira trupa, rebara, oplate trupa itd.

Zbog odličnih osobina lijevanja ove legure su našle primjenu u zamjeni složenih elemenata konstrukcija koje su ranije bile ostvarivane zakivanjem i varenjem iz više dijelova. Time se znatno smanjilo radno vrijeme, pa prema tome i troškovi, kao i težina. Pored navedene osobine dobrog lijevanja ove legure je moguće prešati, valjati kao i lijevati pod tlakom. Nedostatak im je mala otpornost na koroziju. Međutim, ovo je moguće spriječiti premazivanjem elemenata izrađenih od legura magnezija – bojom.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
+Kako je osnovna težnja u gradnji zrakoplova što manja težina uz dozvoljavajuću propisanu nosivost, korištenje lakih slitina (legura) je našlo svoju punu opravdanost naročito u gradnji jedrilica i lakih aviona.
-== Lake legure ==
-Kako je osnovna težnja u gradnji zrakoplova – što manja težina uz dozvoljavajuću propisanu nosivost – korištenje lakih legura je našlo svoju punu opravdanost naročito u gradnji jedrilica i lakih aviona.
 U zavisnosti od osnovnih elemenata, lake legure koje koristimo u gradnji dijelimo na:
-:::• legure aluminija i
+*[[#Slitine aluminija|slitine aluminija]] i
-:::• legure magnezija.
+*[[#Slitine magnezija|slitine magnezija]].
-===Legure aluminija===
+== Slitine aluminija ==
-'''Legure aluminija''' su se kao konstruktivni materijal počele koristiti tek poslije 1920. Zbog male čvrstoće čisti aluminij se ne može koristiti pri izradi nosećih elemenata konstrukcije. Zato ga treba legirati, odnosno dodavati razne druge metale koji će poboljšati mehaničke osobine osnovnog elementa, tj. aluminija. Kao elementi za legiranje uglavnom se dodaju: bakar, cink, silicij, magnezij, nikal, krom, željezo itd. Najčešći elementi kojima se legira aluminij su bakar i magnezij. Kao čisti element aluminij se može upotrijebiti za cjevovode instrumenata (danas se koriste polivinil crijeva) i razne kapotaže. Aluminijske legure su kao materijal vrlo interesantne. Poslije termičke obrade konačne osobine legure ne dobivamo odmah već nakon nekoliko dana, a u zavisnosti od tipa legure. Čvrstoća na lom raste s vremenom i s temperaturom žarenja. Ova osobina aluminijske legure naziva se "''starenje''".
+Slitine aluminija su se kao konstruktivni materijal počele koristiti tek poslije 1920. Zbog male čvrstoće čisti aluminij se ne može koristiti pri izradi nosećih elemenata konstrukcije. Zato ga treba legirati, odnosno dodavati razne druge metale koji će poboljšati mehaničke osobine osnovnog elementa, tj. aluminija. Kao elementi za legiranje uglavnom se dodaju: bakar, cink, silicij, magnezij, nikal, krom, željezo itd. Najčešći elementi kojima se legira aluminij su bakar i magnezij. Kao čisti element aluminij se može upotrijebiti za cjevovode instrumenata (danas se koriste polivinil crijeva) i razne kapotaže. Aluminijske legure su kao materijal vrlo zanimljive. Poslije termičke obrade konačne osobine legure ne dobivamo odmah već nakon nekoliko dana, a u zavisnosti od tipa legure. Čvrstoća na lom raste s vremenom i s temperaturom žarenja. Ova osobina aluminijske legure naziva se "starenje".
-U zrakoplovstvu se najčešće primjenjuju sljedeće legure aluminija: Al – Cu – Mg (duraluminij); Al – Mg i Al –Mg – Si (antikorodal). Navedene aluminijske legure mogu se izrađivati u najrazličitijim oblicima – cijevi, šipke, limovi, trake itd. Čvrstoća na lom poslije "''starenja''", a u zavisnosti od tipa legure i načina termičke obrade dostiže veličinu do 50 kp/mm<sup>2</sup>. Po osobinama obradivosti, ove su legure vrlo zahvalan materijal. Mogu se lijevati, tiskati, kaliti, strojno obrađivati, zavarivati, valjati, izvlačiti itd. Upotrebljavaju se za izradu kompletnih ramenjača, prešanih profila, rebara, okvira, oplate, cijevi, zakivaka (obični i cjevasti) itd.
+U zrakoplovstvu se najčešće primjenjuju sljedeće legure aluminija: Al – Cu – Mg (duraluminij); Al – Mg – Si (antikorodal) i Al – Mg. Navedene aluminijske legure mogu se izrađivati u najrazličitijim oblicima – cijevi, šipki, limova, traka itd. Čvrstoća na lom poslije "starenja", a u zavisnosti od tipa legure i načina termičke obrade dostiže veličinu do 50 kp/mm<sup>2</sup>. Po osobinama obradivosti, ove su legure vrlo zahvalan materijal. Mogu se lijevati, tiskati, kaliti, strojno obrađivati, zavarivati, valjati, izvlačiti itd. Upotrebljavaju se za izradu kompletnih ramenjača, prešanih profila, rebara, okvira, oplate, cijevi, zakivaka (obični i cjevasti) itd.
-===Legure magnezija===
+==Slitine magnezija==
-'''Legure magnezija''' su najlakši i najmlađi konstruktivni materijal. Upotrebljavaju se za izradu elemenata komandi, sjedala, instrument – table, okvira trupa, rebara, oplate trupa itd.
+Ove slitine su najlakši i najmlađi konstruktivni materijal. Upotrebljavaju se za izradu elemenata komandi, sjedala, instrument-tabli, okvira trupa, rebara, oplate trupa itd.
-Zbog odličnih osobina lijevanja ove legure su našle primjenu u zamjeni složenih elemenata konstrukcija koje su ranije bile ostvarivane zakivanjem i varenjem iz više dijelova. Time se znatno smanjilo radno vrijeme, pa prema tome, i troškovi, kao i težina. Pored navedene osobine dobrog lijevanja ove legure je moguće prešati, valjati kao i lijevati pod tlakom. Nedostatak im je mala otpornost na koroziju. Međutim, ovo je moguće spriječiti premazivanjem elemenata izrađenih od legura magnezija – bojom.
+Zbog odličnih osobina lijevanja ove legure su našle primjenu u zamjeni složenih elemenata konstrukcija koje su ranije bile ostvarivane zakivanjem i varenjem iz više dijelova. Time se znatno smanjilo radno vrijeme, pa prema tome i troškovi, kao i težina. Pored navedene osobine dobrog lijevanja ove legure je moguće prešati, valjati kao i lijevati pod tlakom. Nedostatak im je mala otpornost na koroziju. Međutim, ovo je moguće spriječiti premazivanjem elemenata izrađenih od legura magnezija – bojom.
 [[Kategorija:Materijal za jedrilice]]