Konstrukcija i gradnja jedrilice/Osnovni dijelovi jedrilice/Krilo/Krilo s ramenjačom/Aerodinamička kočnica: razlika između inačica

Izvor: Wikiknjige
Dtom (razgovor | doprinosi)
m s
 
(Nema razlike inačica)

Posljednja izmjena od 5. siječnja 2010. u 23:16

Zračna kočnia

Aerodinamičke kočnice povećavaju otpor kretanju jedrilice čime se postiže povećanje vertikalne brzine propadanja, uz istovremeno smanjenje brzine na putanji. Aerodinamičke kočnice se upotrebljavaju u slučaju gubitka kontrole nad jedrilicom u oblaku, kada oblak, uz povećanu brzinu (kočnice ne dozvoljavaju da se prijeđe maksimalno dozvoljena brzina), treba što prije napustiti. Pored toga, aerodinamičke kočnice skoro se uvijek koriste pri slijetanju, a naročito kod kratkih terena, kao i za vrijeme vuče avionom, kada se za to ukaže potreba.

Aerodinamičke kočnice se najčešće nalaze na krilu, a rjeđe na trupu. Najefikasnije su kočnice na krilu gdje i mali poremećaji u opstrujavanju dovode do znatnog povećanja otpora. U težnji da na krilu bude što manje elemenata koji mogu izazvati pogoršanje opstrujavanja u normalnom letu, na nekim jedrilicama je na kraju trupa ugrađen padobran koji se u slučaju potrebe aktivira.

Danas se primjenjuje nekoliko tipova aerodinamičkih kočnica, prikazanih na slici-1.

Konstrukcija ploča kočnica može biti drvena ili metalna. Obično su kočnice na jednom krilu sastavljene iz dvije ploče (jedna na gornjoj, a druga na donjoj strani krila, slika-2, 3 i 4), a ukoliko je debljina aeroprofila mala, često se kočnice izrađuju iz dvije ploče, kao što se vidi na slici-6.

Ploče kočnice svornjakom su vezane na nosač čija je os okretanja paralelna uzdužnoj osi trupa . Broj oslonaca ploča kočnice zavisi od razmaka ploče, a najčešće imamo dva ili tri.