Predložak:Turska abeceda

1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14	15	16	17	18	19	20	21	22	23	24	25	26	27	28	29
A a	B b	C c	Ç ç	D d	E e	F f	G g	Ğ ğ	H h	I ı	İ i	J j	K k	L l	M m	N n	O o	Ö ö	P p	R r	S s	Ş ş	T t	U u	Ü ü	V v	Y y	Z z
Bilješke o glasu C c
Slovo "C" u turskom jeziku se izgovara približno hrvatskome "Đ", a nikako kao "C", na primjer riječ pencer se izovara kao penđer, a ne pencer. Ovaj glas je zapravo na pola puta između hrvatskog Dž i Đ.
Bilješke o glasu Ç ç
Ç se izgovara približn kao hrvatsko Ć, na primjer çok se izgovara kao ćok. Ovaj glas je zapravo na pola puta između hrvatskog Č i Ć.
Bilješke o glasu Ğ ğ
Ğ jeste yumuşak ge, odnosno mekano G. Ovaj glas se u riječi gotovo i ne osjeti, već se afirmira kao duži prijelaz s jednog glasa na drugi, ili na kraju riječi kao produženi izgovor samoglasnika koji mu predstoji, na primjer riječ eğelence ćemo izgovoriti kao e-elenđe, a riječ dağ kao da-a. U turskom jeziku ne postoji riječ koja započinje ovim glasom.
Bilješke o glasovima I ı i İ i
I ı jeste poluglas koji se izgovara iz dubine grla, i može se definisati kao poluglas, koji se u hrvatskom jeziku javlja u riječima krv i crn među glasovima k, odnosno c i r. U turskome je ovaj glas samoglasnik. Hrvatskome I potpuno odgovara turski İ i. Tako se riječ ilkbahar čita kao ilkbahar, a riječ ıhlamur čita kao əhlamur, jer glas I ı odgovara engleskome Ə.
Bilješka o glasovima J j i Y y
J j jeste glas koji prilično odgovara hrvatskome glasu Ž, s tim da se nešto mekše izgovara. Tako se riječ Japonya izgovara kao Žapon-ja. Iz ove riječi vidimo i da glas Y y u potpunosti odgovara hrvatskome J j, ali se pored glasova n i l ne izgovara kao diftong nj ili lj već kao zaseban glas, dakle n-j i l-j.
Bilješka o glasu Ş ş
Ş ş je glas koji gotovo u potpunosti odgovara hrvatskome Š, ali se izgovara nešto mekše. Tako se riječ şişek izgovara kao šišek.