MiG-21/Sadržaj/Korisnici i borbeno djelovanje: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
MiG-21 se intezivno koristio u jugoistočnoj Aziji gdje su Sjeverno Vijetnamski zrakoplovi napadali grupe Američkih bombardera. |
MiG-21 se intezivno koristio u jugoistočnoj Aziji gdje su Sjeverno Vijetnamski zrakoplovi napadali grupe Američkih bombardera. |
||
Istinu o stvarnom broju oborenih zrakoplova u dogfightovima je teško odrediti, budući da obje strane tvrde da su oborile veći broj zrakoplova. SAD tvrdi da je odnos u oborenim zrakoplovima 3:1 u njihovu korist, dok Vijetnam tvrdi baš suprotno. No unatoč svemu, Amerikanci su priznali da su izgubili povelik broj zrakoplova no većinu toga to pripisuju PZO obrani. |
Istinu o stvarnom broju oborenih zrakoplova u dogfightovima je teško odrediti, budući da obje strane tvrde da su oborile veći broj zrakoplova. SAD tvrdi da je odnos u oborenim zrakoplovima 3:1 u njihovu korist, dok Vijetnam tvrdi baš suprotno. No unatoč svemu, Amerikanci su priznali da su izgubili povelik broj zrakoplova no većinu toga to pripisuju PZO obrani. |
||
[[Image:Mikoyan-Gurevich_MiG-21PF_USAF.jpg|thumb|250px|left|Zarobljeni Sjeverno Vijetnamski MiG-21]] |
|||
No untaoč svemu, jasno je da je Sjeverni Vijetnam tretirao svoje presretačke snage kao dio sofisticiranog sustava presretača i PZO obrane, gdje je ovo drugo imalo prednost. MiG-ovi su letili striktno po naređenjima zemaljske kontrole i nije im bilo dopušteno da idu samovoljno jer je postojala mogućnost da ulete u raketni prostor te da njihova vlastita PZO obrana otvori vatru na njih. Ovo je Vijetnamskim pilotima predstavaljalo povelik problem, budući da im je ograničavalo slobodu i mogućnost za agresivnija djelovanja i napade. |
No untaoč svemu, jasno je da je Sjeverni Vijetnam tretirao svoje presretačke snage kao dio sofisticiranog sustava presretača i PZO obrane, gdje je ovo drugo imalo prednost. MiG-ovi su letili striktno po naređenjima zemaljske kontrole i nije im bilo dopušteno da idu samovoljno jer je postojala mogućnost da ulete u raketni prostor te da njihova vlastita PZO obrana otvori vatru na njih. Ovo je Vijetnamskim pilotima predstavaljalo povelik problem, budući da im je ograničavalo slobodu i mogućnost za agresivnija djelovanja i napade. |
||
North Vietnamese fighters were sent into American strike formations to disrupt them and force the attackers to drop their ordnance before reaching their target; kills were a secondary concern. The fact that North Vietnamese fighters forced the Americans to dedicate air combat assets for protective "barrier combat air patrols (BARCAPs)" and free-ranging "MiG combat air patrols (MIGCAPs)" to protect the formations also imposed an additional load on US planning and resources. |
|||
Sjeverno Vijetnamski lovci su za glavni zadatak imali napade na Američke bombardere, no obaranje istiih je bilo u drugom planu. Najvažnije je bilo da se bombarderu presretnu te da ih se natjera da prijevremeno izbace svoj teret te da se povuču. |
|||
Later in the war, when the US started bombing airfields, the North Vietnamese became very clever at dispersing their fighter assets. Individual aircraft would be slung under Mil Mi-6 heavy-lift helicopters and taken to sites where they could be hidden easily and protected from air strikes. When needed, they were heli-lifted back to a site with a semi-prepared runway, taking off using RATO boosters. In the end, the Americans lost faith in fighting against a nationalist insurgency in a small Asian country and had to, very reluctantly, admit defeat. Whatever the truth of the actual kill scores of the North Vietnamese fighter force, it had proven a useful component of the stubborn and skillful resistance that made the USA throw in the towel. |
|||
Kasnije u ratu, kad je SAD počeo s bombardiranjem uzletišta, Vijetnamci su odlučili premjestiti svoje lovce spašavajući ih od gotovo sigurnog uništenja. Zato su ih premještali pomoću Mil Mi-6 helikoptera, jedn po jedan, na mjesta gdje će biti skriveni i gdje neće biti uništeni, a kada bi došlo vrijeme da idu na misiju, odveli bi ih do manjih uzletišta gdje bi polijetali uz pomoć RATO raketnih potisnika. |
|||
=== Ostali sukobi i korisnici === |
=== Ostali sukobi i korisnici === |
||
Inačica od 10. svibnja 2008. u 10:04
MiG-21 je bio, a i još je, jedan od najraširenijih lovaca u svijetu. Koriste ga mnoga zrakoplovstva (uključujući HRZ) te je sudjelovao u bezbrojnim sukobima. Na ovoj stranici ću vam pokušati predočiti njegovu službu u raznim zrakoplovstvima svijeta, te borbe u kojim je sudjelovao.
Kuba
Prvi MiGovi-21F-13 iz SSSR na Kubu stižu 1961. a brojili su 40 zrakoplova F-13 inačica. Pri dolasku su dodijeljeni 213. borbenoj eskadrili stacioniranoj u Santa Clari te su prvi let na Kubi imali 18. rujna 1962. samo nekoliko dana prije Kubanske krize. U razdoblju prije krize, Američki F-104 Starfighteri su redovito vršili prelijetanja i izviđanja, te je 4. studenog 1961. došlo do kontakta kada su dva Kubanska MiG-21F-13 presrela Starfighter te mu prišli pri kutu za napad. Američki pilot se povukao no prijavio je bazi da su ga presrela dva zrakoplova bez oznaka, jer tada migovi još uvijek nisu imali oznake Kubanskog zrakoplovstva. Tijekom krize je razvijen i posebni sustav praćenja zrakoplova, jer dotadašnji SAD-ovi radari nisu mogli otkriti nisko leteće migove. Ta je tehnika kasnije primijenjena i tijekom Vijetnama.
Nakon krize 1963. SSSR prebacuje svu opremu i zrakoplove na Kubu te počinje obuku pilota i tehničara. 10. kolovoza 1963. na Kubu stižu posljednji MiGovi te tada službeno ulaze u službu te tako Kuba postaje jedan od prvih korisnika MiGa-21.
Jugoslavija
MiG-21 je bio glavni oslonac te glavni lovac Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva sve do 1986. kada dolaze novi MiGovi-29. JRV je upravljao s oko 125 ovih zrakoplova u inačicama: Bis, MF, M, UM,US te MiG-21R, s tim da BIS dolazi tek u 80-ima a PFM ranije tijekom 70-ih. MiGovi-21 su intezivno korišteni tijekom Domovinskog rata od strane JRZ-a obavljajući uglavnom jurišne zadatke, kako na početku rata i nije bilo drugih zrakoplova koji bi im konkurirali. Unatoč potpunoj zračnoj prevlasti od strane JRZ-a, Hrvatska PZO je bila uspješna u obaranju ovih zrakoplova.
Sjeverni Vijetnam
MiG-21 se intezivno koristio u jugoistočnoj Aziji gdje su Sjeverno Vijetnamski zrakoplovi napadali grupe Američkih bombardera. Istinu o stvarnom broju oborenih zrakoplova u dogfightovima je teško odrediti, budući da obje strane tvrde da su oborile veći broj zrakoplova. SAD tvrdi da je odnos u oborenim zrakoplovima 3:1 u njihovu korist, dok Vijetnam tvrdi baš suprotno. No unatoč svemu, Amerikanci su priznali da su izgubili povelik broj zrakoplova no većinu toga to pripisuju PZO obrani.
No untaoč svemu, jasno je da je Sjeverni Vijetnam tretirao svoje presretačke snage kao dio sofisticiranog sustava presretača i PZO obrane, gdje je ovo drugo imalo prednost. MiG-ovi su letili striktno po naređenjima zemaljske kontrole i nije im bilo dopušteno da idu samovoljno jer je postojala mogućnost da ulete u raketni prostor te da njihova vlastita PZO obrana otvori vatru na njih. Ovo je Vijetnamskim pilotima predstavaljalo povelik problem, budući da im je ograničavalo slobodu i mogućnost za agresivnija djelovanja i napade.
Sjeverno Vijetnamski lovci su za glavni zadatak imali napade na Američke bombardere, no obaranje istiih je bilo u drugom planu. Najvažnije je bilo da se bombarderu presretnu te da ih se natjera da prijevremeno izbace svoj teret te da se povuču.
Kasnije u ratu, kad je SAD počeo s bombardiranjem uzletišta, Vijetnamci su odlučili premjestiti svoje lovce spašavajući ih od gotovo sigurnog uništenja. Zato su ih premještali pomoću Mil Mi-6 helikoptera, jedn po jedan, na mjesta gdje će biti skriveni i gdje neće biti uništeni, a kada bi došlo vrijeme da idu na misiju, odveli bi ih do manjih uzletišta gdje bi polijetali uz pomoć RATO raketnih potisnika.
Ostali sukobi i korisnici
Svoju prvu pravu borbu, MiG-21 je iskusio u lipnju 1967. tijekom Bliskoistočnog rata, no umjesto naprednog lovca, kakav je bio u to vrijeme korišten je praktički kao meta za Izraelske protivnike. Unatoč tomu što su Arapske zemlje bile agresivne i imale su volju za borbom, zbog njihove nespremnosti, većina zrakoplova je uništena u Izraelskom preventivnom napadu još na pisti. Oni zrakoplovi koji su i preživjeli su bili deorganizirani te nisu bili u stanju pružiti značajniji otpor.Unatoč tomu jedan Irački MiG-21 je uspio pogoditi Izraelski Mirage III raketom AA-2 Atoll no samo ga je oštetio te nije bio oboren.