Ruski jezik za Hrvate/Sadržaj/Uvod

Zašto učiti ruski?

Ruski nije težak za govornike drugih slavenskih jezika. Držeći na umu široki opseg ruske literature devetnaestog stoljeća, smatram da je dobar potez bilo koga tko može naučiti ruski da to učini; a osim toga, dobro razumijevanje ruskoga pruža i bolje razumijevanje vlastitog hrvatskog, koji potječe iz istog izvora. Služeći se sličnostima (koje vrijeme nije izbrisalo), imat ćemo dobru priliku udubiti se u ruski i u roku od nekoliko tjedana čitati i razumjeti ga, ako ne i govoriti. Ukoliko želimo naučiti i govoriti, put će biti otvoren jer onaj tko razumije samo treba vremena da bi počeo i govoriti.

Kako je organiziran ovaj udžbenik

Ovaj udžbenik pretpostavlja da je onaj tko ga čita dobar govornik hrvatskoga (ne obavezno kao materinjeg!) i da razumije hrvatsku gramatičku terminologiju koju ću koristiti u prvom redu i prije ruske da bi se sve učinilo razumnim, iako to nije današnji običaj. Nije običaj ni to da ću ja izgraditi udžbenik po gramatici umjesto po funkcijama, ali vjerujem da za čovjeka koji bi htio znati jezik, a ne onu njegovu inačicu koja se koristi po ulicama i dućanima—za takvog čovjeka gramatika je svejedno neizostavna i bolje je početi odmah nego čekati i odgađati. Koristit ću sličnosti među ruskim i hrvatskim gdje god mogu; u popisima riječi na početku vježbe dat ću prijevode za one riječi koje nisu poznate, a u pitanjima gdje hrvatski i ruski zauzimaju različite (ponekad suprotne) pozicije, isticat ću razlike debelim fontom.

Pretpostavka je da je onaj tko ovo započinje dobro upoznat s ćirilicom, a posebno s ruskom ćirilicom. Ako nije, može je naći posvuda na internetu. Ubuduće će se u tekstu dodavati dodatna objašnjenja u vezi lekcije po ruskoj ćirilici. Za potrebe učenja bit će prikazane transliteracije svih primjera i odgovora na vježbe prijevoda s hrvatskog na ruski te transliteracija prijevoda s ruskog na hrvatski naći će se u odgovorima na vježbu.

Pregled ruske gramatike

Ruski je jako fleksibilan jezik. Imenice, zamjenice i pridjevi se mijenjaju po padežima i redoslijed riječi nije bitan, nego se može mijenjati prema jezičnom osjećaju govornika. Uz to ipak promjena redoslijeda gotovo uvijek nosi težnju (nije besmislena). Pogledajte dobro ovu hrvatsku rečenicu i njen prijevod na ruski.

• Moja kuća je otvorena za svakoga.
  • Мой дом открыт для всех.
• Za svakoga je moja kuća otvorena.
  • Для всех мой дом открыт.
• Otvorena je moja kuća za svakoga.
  • Открыт мой дом для всех.

Koja je razlika između ovih rečenica? U smislu značenja, tj. informacije koju prenose, nikakva; sve kažu isto. Ali razlika postoji! Razlika je u tome što svaka rečenica nešto ističe. Prva rečenica nudi običan redoslijed kakav imamo u običnom govoru, druga predstavlja prijenos naglaska na okolnost (za svakoga je otvorena), a treća prenosi naglasak na pridjev. I u hrvatskom i u ruskom se tako riječima vrti, ali registar može biti različit—onaj obrat koji je običan za rusko uho je čudan za hrvatsko i obrnuto.

Fleksibilnost slavenskih jezika čini ih posebnim u Europi gdje je većina jezika postala analitična i dobila stroga ograničenja glede redoslijeda riječi u rečenici. Čovjek koji čita ruski, kako bi razumio ono što se kaže, mora naučiti napamet sve padeže (posebno one koji se razlikuju od hrvatskih!) -- a to je moguće samo pri širokom čitanju. Pokušat ćemo to pokazati na dobrim primjerima dovoljno ruske proze kako bi čitatelj mogao, nadamo se, na kraju ovih lekcija prijeći na čitanje ruskog izvornika i nastaviti samostalno.

Za početak prikazat će se svojstva ruske gramatike i u čemu su glavne točke njene sličnosti i različitosti s hrvatskim. (Uzgred se dobiva i dobra predstava o slavenskoj gramatici uopće, koja je vrlo cjelokupna). Ruski jezik ima šest padeža, istih onih koje ima hrvatski osim jednog, vokativa, koji je izgubljen, ali koji je manje padež nego poseban oblik nominativa. Ostali padeži služe isto kao i u hrvatskom: akuzativ se koristi za označavanje prijeke dopune, dativ za ¨¨¨, genitiv za označavanje pripadnosti i kao usporedba. Instrumental se koristi za označavanje oruđa, te napokon lokativ ("predložni padež" kako ga zovemo mi) koristi se za odvajanje značenja "prisutnost na mjestu" (on je u gradu) od "kretanje prema mjestu" (on ide u grad) uz neke prijedloge. Prijedlozi, kao i hrvatski prijedlozi, zahtijevaju određene padeže, ponekad više od jednoga s razlikom u značenju, kao u gornjem primjeru. Neki padeži su rastegli svoje funkcije i sada služe (ili su nekada služili) u predvidljivim funkcijama. Na primjer, još ne tako davno glagol искать, tražiti, zahtijevao je genitiv:

• Он искал глазами корабля. (A. Čehov)
  • On je tražio brod očima.

Danas je tih oblika sve manje i oni se smatraju više književnim. Stavit će se s obilježjima kad god ih se bude predstavljalo kao primjere. Ruski jezik ima sustav glagola s tzv. glagolskim vidom ili aspektom. Ovo jednostavno znači da je trajnost radnje označene glagolom povezana uz sam glagol umjesto da se izvodi isključivo iz oblika. Tako na primjer u rečenici:

• Pogledao sam.
  • Я посмотрел.
• Gledao sam.
  • Я смотрел.

Dva su različita glagola (barem slijedeći mišljenja pisaca rječnika), dok bi se u engleskom reklo "I looked" u prvom slučaju te "I was looking" u drugom. Očigledno u ruskom i hrvatskom oblici glagola označuju je li se radnja svršila ili ne. Glagolski sustav ruskoga vrlo je sličan hrvatskom, ali je otišao u polje i pojednostavio se. Ruski nema aorista ili imperfekta: nema više oblika perfekta, nema složenih budućih vremena do jednog krnjeg. Sav ruski vremenski sustav sastoji se od triju vremena za nesvršene glagole:

• Preterit: я знал, znao sam
• Prezent: я знаю znam
• Futur: я буду знать, znat ću

i dvaju za svršene:

• Preterit: я узнал, doznao sam
• Futur: я узнаю, doznat ću

Obratite posebnu pozornost kako hrvatski oblik prezenta za svršene glagole (doznam ja toga dana što je ona radila) u ruskome ne postoji. U ruskome mislimo da je prezent svršenog glagola, u skladu s našim razumijevanjem njegovog značenja, isto što i njegova budućnost. (U hrvatskom ovi su oblici tragovi iz mnogo starijih vremena, još prijeslavenskih, kad aspekta još nije bilo). Postoji još i treći oblik, s nepromjenljivom ¨... бы (kao u slovenskom), ali ovo zapravo nije vrijeme nego naklon (?) i u ruskom jeziku u opsegu koji nas zanima taj naklon ima samo jedno vrijeme: prezent (za razliku od hrvatskog: znao bih te bio bih znao.