Latinski jezik/Izgovor
Izvor: Wikiknjige
|
Incipias! |
Sadržaj |
[uredi] Izgovor
Postoje dva načina izgovora: klasični i tradicionalni. Klasičnim izgovorom čitamo tekstove koji su nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.) a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e.
[uredi] Klasični izgovor
- c se čita kao k
- i se čita kao j na početku riječi ili sloga, inače kao i
- q dolazi sa u i čita se kao kv
- x se čita kao ks
- ch se čita kao h
- ph se čita kao f
- rh se čita kao r
- th se čita kao th u grčkim riječima
- ae se čita kao ai (aj)
- oe se čita kao oi (oj)
[uredi] Tradicionalni izgovor
- c se ispred e, i, y, ae, oe, eu čita kao c, a inače kao k
- s se između samoglasnika čita kao z
- ti se čita kao ci osim ako je iza s, t ili x ili ako je naglasak na i(totius) ili ako je to grčka riječ
- ae i oe čitaju se kao e
- ns ispred vokala nz (mensa=menza)
- sm=zm (plasma=plazma)
- ls=lz(excelsus=excelzus)
[uredi] Naglašavanje
| Ova wikiknjiga, modul ili odlomak je u izradi. Sadržaj se dodaje i učestalo mijenja pa stoga može biti nedovršen ili neprovjeren. Pomozite u izradi. |
Pravilo je:
- jednosložne riječi imaju naglasak na svojem jedinom slogu: sic,ita,si,non...
- dvosložne riječi imaju naglasak na prvom slogu: mater,pater,frater...
- trosložne i višesložne riječi imaju naglasak na predzadnjem slogu ako je on dug, a ako nije onda je naglasak na predpredzadnjem
Slog je dug ako je u njemu diftong ili dug vokal.
Duljinu vokala/sloga možemo saznati iz rječnika,a također ima nekih pravila koja nam mogu pomoći u tome:
- vokal je pred vokalom kratak (vocalis ante vocalem brevis)
- slog se smatra dugim ako se iza vokala nalaze dva konsonanta ili dvostruki konsonant(x,z)