Latinski jezik
Izvor: Wikiknjige
 |
Incipias! |
 |
[uredi] Što je latinski jezik?
Latinski jezik je danas izumrli indoeuropski jezik iz porodice italskih jezika. Dobio je ime po Latinima, italičkom plemenu koje je obitavalo na prostoru srednjotalijanske pokrajine Lacij, na čijem se području razvio antički grad Rim. Širenjem rimske države i kolonizacijom pokorenih krajeva latinski se jezik proširio na golemo zemljopisno područje i nametnuo se kao jezik administracije, a razvojem rimske književnosti iskristalizirao se u svojoj literarno-umjetničkoj formi. Na njemu su nastala neka od najznačajnijih djela cjelokupne svjetske književnosti.
Smatra se da je latinski jezik kao govorni jezik izumro u 9. stoljeću. Tomu je uzrok bila seoba naroda, migracija barbarskih plemena koja su potisnula izvorne govornike latinskoga, kao i samo raspadanje latinskog jezika na više jezika. Različiti pokrajinski dijalekti pučkoga latinskog (tzv. vulgarni latinitet) s vremenom su se toliko počeli međusobno razlikovati da su se iz njih razvili današnji romanski jezici: talijanski, rumunjski, retoromanski, francuski, provansalski, španjolski i portugalski.
Iako izumro, latinski je sve do 19. st. bio jezik međunarodne komunikacije, diplomacije i znanosti, a latinska književnost bujala osobito za vrijeme renesanse. Bio je i jezikom rimokatoličke liturgije sve do Drugoga vatikanskoga sabora.
[uredi] Što baštinimo od latinskog jezika?
Velik broj znanstvene i umjetničke termina temelji se na leksiku latinskoga jezika, a mnoge riječi europskih jezika su latinskog podrijetla.
